Prvo da kada se pogledaju snimke, izjave prvenstveno vojnika i civila iz toga vremena nevjerojatno koliko je vladalo zajedništvo, ujedinjen duh u borbi za slobodu kao jednu dužnost, a ne obvezu koja se morala ispuniti. I ono najvažnije, što je izjavio i sam zapovjednik Specijalne policije Zadar toga dana kada se ušlo u Knin, borimo se za ljubav i to ljubav prema Domovini, ne iz mržnje prema nekome...
Druga stvar koja neizmjerno veseli, da unatoč jako lošem obrazovnom sustavu koji premalo posvećuje Domovinskom ratu što toliki ljudi s dubokim poštovanjem svake godine održavaju sjećanja na žrtvu mnogih branitelja, civila i onih koji su svoj život dali za našu slobodu i neovisnost. Prelijepo je vidjeti te kolone ljudi, osobito mladih u ovom nekad pomalo "sebičnom" Svijetu kako su od svojih obitelji dobili tu usađenu ljubav na Domovinski rat i da sjećanja na žrtvu nikad neće izbljediti dok god ćemo prenositi istinu sa koljena na koljeno.
Svima Vam želim sretan Dan pobjede i Domovinske zahvalnosti te posebice Dan hrvatskih branitelja bez kojih nebi bili tu !!
Nedavno se raspravljalo o broju stradalih u nekom drugom ratu, evo i u Domovinskom ratu su došli do 800 000, sada zamislite da smo izgubili rat bi li to preraslo u milijun, bi li se smjelo posumnjati u tu brojku, kolike bi knjige svjedočile o tom broju, koliki bi povjesničari svakodnevno nas uvjeravali kako je ta brojka naša sramota?
Možda bi trebalo razmisliti i o samom imenu praznika, ako sad već nije kasno.
'Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja'
Malo je to predugačko, teško se takav naziv 'hvata' među ljudima. Većina ga ionako zove 'Oluja', možda bi to bilo bolje rješenje. Kratko i efektno. Ili samo 'Dan pobjede'.
Dana 7. kolovoza 1995. godine u naselju Matići (općina Orašje, Bosanska Posavina), u odmazdi zbog poraza u operaciji Oluja i neuspjeloj srpskoj operaciji Plamen/Osveta, od iznenadne granate ispaljene sa srpskih položaja (Vojska Republike Srpske - VRS) ubijeno osmero hrvatske djece/mladića, a dvoje djece ranjeno.
Pored operacije Oluja, srpskoj frustraciji je pridonio raniji neuspjeh srpske operacije Plamen poznata kao Osveta, također motiviranoj osvetom i iz bijesa zbog poraza u operaciji Bljesak, kad su snage Srba u BiH (VRS) pokušale probiti obranu HVO-a i zauzeti Orašje.
Toga 7. kolovoza 1995. snage VRS-a, kojima su zapovijedali generali Ratko Mladić i Momir Talić, iz bijesa nakon niza poraza, isključivo su granatirali civile u naselju Matići kod Orašja pri čemu su ubili osmero hrvatske djece/mladića.
Granate su bile iznenadne jer već tjednima nije bilo pucnjave na crti bojišta. Za ovaj zločin nitko nije odgovarao, niti je istraga uopće pokrenuta iako počinitelji i dalje žive u neposrednoj blizini.
Nisam se stigao osvrnuti ali bilo je ovdje već nekoliko puta rasprava o praznicima. Mislim da je Dan pobjede praznik koji se najviše poštuje i slavi u RH jer je najviše nastao iz naroda i jednostavno su ga prigrlili.
I to dame i gospodo trebamo zahvaliti najviše među ostalima Thompsonu. Da nije bilo njegovih obilježavanja u selu Cavoglave ne bi bilo ni ovog praznika niti takvog slavlja u cijeloj RH. Ok vjerojatno su tu veliku ulogu odigrale i optužnice iz Haaga.
Jos tamo 2001,2002 nitko čak niti iz državnog vrha nije išao uopće u Knin, poslalo se neke izaslanike i to je to. Kada je politika vidjela da je vrag odnio salu da ljudi to poštuju i vole taj datum. Da im to puno znaci počele su paralelni događaji dok Thompson nije rekao ok postigli smo sto smo htjeli sada možemo svi u Knin kako i treba. Pa imamo onaj povjesni koncert 2015 u Kninu, nakon toga cijela Hrvatska koncert Glina.
Cinjenica je da npr 2002., 2003. Nikoga iz državnog vrha nije bilo tamo, a danas je to najveći praznik u RH.
A medijski narativ je sličan, priča se i dalje o strašnim zločinima HV-a o povampirenim ustašama i slično. Kao da Martic i dalje ima svoj radio RSK
Republika Hrvatska 14. kolovoza, obilježava kao Dan sjećanja na zatočenike srpskih koncentracijskih logora u Hrvatskoj, u spomen na razmjenu zarobljenika koja se na taj dan 1992. godine dogodila kod Nemetina, nedaleko od Osijeka.
Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora (HDLSKL) kod Spomenika Vrata slobode u Nemetinu obilježilo je 33. godišnjicu velike razmjene u kojoj je 14. kolovoza 1992. iz srpskih koncentracijskih logora oslobođeno 714 hrvatskih branitelja i civila.
Zdravko Komšić, predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora, podsjetio je da su na ovom mjestu prije 33 godine hrvatski logoraši stigli u razmjeni, nakon 9 mjeseci brutalnih tortura u srpskim logorima.
Gospa nas je spasila
- Gospa nas je spasila, izbavila iz zatočeništva. Nikad ne mogu zaboraviti ovdje doček koji je bio i zahvalan sam Osijeku na tome. To je bilo nešto što se nikada ne može zaboraviti i svi mi ovaj dan slavimo, smatramo ga drugim rođendanom, izjavio je Komšić.
Neki od razmijenjenih zarobljenika i danas taj dan smatraju danom ponovnog rođenja.
- I uzbuđenja i tuge što je bilo, ali i sreće dolaska na hrvatskom slobodnom teritoriju jer mi smo morali kod ulaska vojnog policajca u našu sobu, svi u glas govoriti, "gospodine vojni policajac Hrvatska ne postoji", a sada najedanput izlazimo na hrvatsko tlo, rekao je Ivan Mikulić, vukovarski branitelj i razmijenjeni zatočenik srpskih koncentracijskih logora.
- Jednostavno nismo znali da ćemo uzeti cigaretu, sendvič, vodu, dok nismo došli u Osijek, kad smo vidjeli tu masu ljudi kao nas pozdravljaju, onda smo rekli, nije moguće, pa to je to, i onaj veličanstven doček u Osijeku, svima se zahvaljujem, to je bilo nešto predivno, kazao je Igor Švraka, razmijenjeni zatočenik srpskih koncentracijskih logora.