NYC je napisao/la:
Ponovo sam se od srca nasmejao odgledavši Shonetovu fotku... Pa se setih kako smo, pre par godina, sestra i ja bunarili po starim kućnim filmovima koji su svi bili proizvedeni u "Super 8" formatu. A to je za današnju omladinu nešto kao priča o Starom Egiptu, ili, čak, T-Rexu! Jebateled, to je bilo PRE video kamera i PRE ZVUKA!
Sećam se, na jednom od tih 3-minutnih filmova, ja se pojavljujem kao 7-godišnji klinac, kod Ćaleta u firmi, da - sa ostalim klincima od zaposlenih - primim paket od Deda Mraza. Naravno, ne može to tek tako, nego moraš i nešto da odrecituješ, otpevaš, iskenjaš... Kao, da "zaslužiš" poklon (koje maltretiranje, ali, hajde...).
Vidi cijeli citat
Ovo je prelagano, par voleja mi pade na pamet, ugrubo:
- tvoj filmić s dedamrazom je bio intermezzo atrakcija na premijeri filma "Vlak dolazi na stanicu" braće Lumiere
- pokazao si se manje nervoznim od dedeka mraza kojemu je to bilo prvo pojavljivanje u javnosti
- prvo prikazivanje tvog filma je trebao popratiti zvuk klavira, ali Antonin Petrof se razbolio i nije ga napravio na vrijeme
- muljaš da si pjevao pjesmicu o partizanima, zapravo si recitirao stihove svoje tek napisane pjesme - Devojka nadmudrila Marka
Biraj koji ti je najdraži, a koje ću sačuvati za poslije
[uredio Konfuzije - 24. rujna 2009. u 22:27]