Pusti ti te trke po Aziji, hajd ti vam u Bosnu da optrcimo buducu Pannonica Salty Arenu u bilo koje doba, snimatelj neka bude bivsi DPK-ovac Laki. Poslije mozemo after run na slanim jezerima.

10+ jos uvijek...

Kod mojih je norma bila 12... negdje do 5-6 mjeseca do spadne na 8-9...

Što se tiče ovih važnih događaja u razvoju djeteta, svi govore o tom kad je dijete progovorilo, kad je prohodalo, kad je izbio prvi zub... mislim, sve je to lijepo, ali dva su ipak nenadmašna - kad prospava noć (recimo od pola noći do 6 ujutro) i kad shvatiš da više ne moraš mijenjat pelene.

kad letite u Singapur?...i podsjeti me molim te na koliko vremena?...2g?

selidba krajem 12. mjeseca...za sada 2 godine...a ja idem tamo pocetkom 12. mjeseca rentat stan..krajem 10. mjeseca je indija...putovanja ko blata.

hajde da pitam nešto mlade očeve...ne sumLjam da je divno imati djecu (i još uvijek se nisam predao po tom pitanju ali jebateled ta nespavanja...imam dojam da će me to 'ubiti' uz svu ljubav koju iskreno osjećam prema klincima...a zašto to pitam-pa da budem iskren-ja se svog oca doslovce NE SJEĆAM negdje do 5.g života (spavao je i radio u drugoj sobi,što je bio nekakav 'običaj' u mojoj sjebanoj glembajevskoj familiji sa sluškinjom),a iskreno mi nije ni trebao u toj najranijoj fazi,barem koliko pamtim jer sam sve dobivao od majke...otac se u moj odgoj,i to vrlo aktivno,uključio baš negdje oko moje 5.godine...

dakle,čini mi se,i svi mi to prijatelji šapnu u 4 oka,da im je uglavnom puna ona stvar tih bdjenja ali da doslovce nemaju petlje svoju ženu-koja za tih noćnih buđenja ionako jedina djetetu može 'pomoći' dojenjem u toj dobi;pitati DOZVOLU da spavaju u drugoj sobi!?
da li je doista potrebno da oba roditelja ne spavaju cijelu noć?

kako ste to vi 'riješili'?da li je moje pitanje normalno ili potpuno sebično i arhaično?,...kažem, govorim na temelju matrijahata unutar kojeg sam rođen i odrastao.Očevi su doista uglavnom bili na poslu,'službenim ptovanjima',s ljubavnicama,na kongresima ili na nogometu s prijateljima.Kažem,barem u toj najranijoj dobi.

cuj, vremena se mijenjaju pa je doslo i vrijeme da tate budu uz mame dok se ove poradjaju i sve to...ja sam isto tako bio (nisam cekao da telefon zazvoni u kaficu preko puta bolnice) i mogu reci da je to jedno novo i nezaboravno iskustvo - istina, vidio sam ii nekih stvari kojih se bas i ne bi volio sjetit, ali, sve u svemu, mladim tatama bi preporucio to - pogotovo sto mame trebaju podrsku u tim trenucima.

 

e sada - ovo oko spavanja...pa nije mama nakon poroda da moze odma bebu u jednu ruku, a u drugoj ima srp i sijece kukuruz, vozi kombajn ili mijesa napoj da nahrani svinje...a posto sluskinje nemamo, ja nemam nista protiv buditi se i pomoci oko mijenjanja pelena, hranjenja i slicno....pogotovo to hranjenje je jedno lijepo iskustvo jer vas gleda ko boga dok mu dajete mlijeko na bocicu - a dijete ne samo da postane blisko mamo vec i tati.

 

da li ce se ontoga svega sjecat kad bude naras'o, sumnjam...ali, mogu reci vec sada (nakon 10 dana zivota) da cim cuje tatin glas, odma drugacije gleda i slusa...eto, imamo ga tek 10-ak dana, iako nije lako sa tim nespavanjem, ali postajemo malo vise efficient pa ce i odmora biti vise...a ovo koliko ce ga biti, neka odgovore kauboj, chavez, dejan NS, jale, dida i ostali koji imaju malo starije hajvane od moga pa su prosli kroz tu fazu.

iz osobnog iskustva - brak je timski rad. ako sve prepustiš ženi onda ne samo da ona mora raditi više, nego i ti gubiš dragocjeno vrijeme sa svojim djetetom. a pretpostavljam da to ima i utjecaja na budući psihološki razvoj djeteta.