nikad brafo kupio nisam, prelistao tuđi jednom il dvaput, od štampe isključivo sportske i alan ford. bemti, sad sam se sjetio, bravo je inicirao jedan veliki incident u našem razredu. netko je istrgnuo stranu gdje je bilo neke golotinje pa je krenulo gađanje sa papiruljom na kojoj se klatila švapska čunja. u nezgodnom trenutku je uletila profesorica tjelesnog odgoja te ju je gore navedeni komad papira pogodio posred čela. ona je papir razmotala pa reagirala ka da nigdar v življenju nešto takvog nije vidjela, mada se naravno podmuklo šuljao trač po školi da je imala bliske susrete sa čunjom profesora tehničkog (no to je bila "naška", socijalističko bratstvojedinstvena čunja a ne vanjskoneprijateljska, op.a.). boktemazo, kaka je "situacija" nastala, man je ugrožena profesorica zahrtijevala sazivanje roditeljskog sastanka (jebateled, što su nam starci imali vremena za te pi**arije, blago njima), uz prisutstvo i nas griješnika, doduše razrednica nije baš shvatila svu ozbiljnost problema, njoj samo nije bilo jasno kako to da učenica koja nije pročitala više od dvije knjige iz obavezne lektire ima vremena za iščitavanje časopisa na jeziku kojeg zapravo ne zna i ne uči, ali na sreću bilo je ideološki svjesnih roditelja koji su potakli raspravu o negativnom utjecaju dekadentne štampe čiji je (provjereno) primarni cilj iskvariti omladinu SFRJ u onom prijelomnom trenutku. zbilja je bio jedan tata koji je opalio politički govor kakvog se ni ranković ne bi posramio, ja snimao na malom kasetašu tok rasprave, trgali se od smijeha još par mjeseci nakon, a mislim da sin tog tateka duguje dobar dio svojih osnovnoškolskih trauma (ako ih ima, a nadam se da ne) svom maloumnom roditelju.