1985... završavao se peti razred, počinjao u šesti. Gudelj u Zenici u prvom poluvremenu a Vokrri u Luksemburgu u 91. minuti za dva puta po herojskih 1-0 protiv uvijek neugodnog Luksemburga; uz poraze od Bugara i Francuza u gostima te od DDR-a na JNA 1-2 (Vladanko Stojaković: "I dobra intervencija Ljukovčana... ali da vidimo zašto se Nemci vesele... da, da, ipak je to bio gol...") nakon što smo ih u Leipzigu dobili 3-2, dovoljno da nas ne bude u Mexicu sljedeće ljeto.
Mile Isaković prodaje frljice Steauama i Atletico Madridima za prvi euro naslov Metaloplastike.
Real Madrid u košarci nitko nije pobijedio tri puta u sezoni.... heh, do Atene i Nakićevih dvajstinešto skokova, te jedne Čuturine frljoke od trice koju je dao iz samog kuta, dakle iza table -- lopta je prošla milimetar od table i onda zapela za prednji dio obruča kad je ulazila u koš, znači uvukao ju je doslovno kroz ušicu igle. Od onda mi je životni san pogoditi s tog mjesta, pokušao sam već milijardu puta...
Metaloplastika šalje pismo Ciboni da bi europski prvaci trebali napraviti summit i ogledati se u košarci, rukometu i malom nogometu; Sportske objavile dopis.
U školi postadoh faca kad sam, čekajući drugaricu iz ruskog da dođe na sat, svojoj i ne samo svojoj veeeelikoj patnji tj. kako smo ih onda zvali "simpatiji" D.U. obećo, naglas i pred svima, napravit trojke.
Pod velikim odmorom od strane durgarice iz tehničkog dobih zadatak puštat muziku preko razglasa - Samantha Fox!! Touch me, touch me, I wanna feel your body... te neka muzika na koju su ona dvojica brejkali u predvorju da su čak i drugarice iz zbornice izlazile van to gledati. No ipak najveće pohvale za svoje DJ kvalitete sam dobio kad sam od nekog posudio ploču sa Straussovim kompozicijama i pustio Na lijepom plavom Dunavu.
Na likovnom popio šljagu s leđa od drugarice jer sam bio okrenut prema natrag i stolu za kojim je sjedila ona, D.U.... takav muk sa 80 db u djeliću sekunde se čuo samo još jednom te godine, kad je drugarica iz hrvatskog (iz istog sela ispod Grmeča ko Branko Ćopić) dovela poslije odmora uplakanu curu s kojom sam sjedio (po dekretu), i objavila ispod glasa da je njoj upravo umrla mama... hebote, još se naježim kad se toga sjetim.
Imali smo razrednika koji je inzistirao da ga se pita unaprijed da li smijemo igrati nogomet poslije škole protiv ostalih razreda, a mi jednom u petak poslije škole dogovorili utakmicu s akavcima u subotu, pa ga nismo stigli pitat... i tako igramo mi, došla i D.U. gledati, meni moj najbolji prijatelj Simić tim povodom namjesti da dam gol, a ja s metar i pol promašim isti prazan. Uto naiđe razrednik - igrali na pomoćnom igralištu Metalca, a tamo na stadionu je bila i birtija gdje je ovaj provodio vrijeme, i u kojoj je radila mama od D.U... uglavnom, svi poskakali u jarak oko terena, samo se ja buntovnički naslonio na stativu od gola i gledam ga cijelo vrijeme dok prolazi parkiralištem... u srijedu (nismo imali prije) pri unaprijed zaprijećenom kaznenom ispitivanju je to od njegove strane protumačeno kao "...a ovaj blesavi Kauboj misli da će ga ovolikog stativa sakrit..." I ispitivanje iz matematike, skupovi, ja dao neku fakultetsku definiciju kardinalnog broja koju je u mene utjero suzama moj dobri otac, i nakon što je ovaj pokupio bradu s poda, ja jedini dobio trojku, a svi ostali komad koji su onda ispravljali još cijelo polugodište.
Nakon tog ljeta 85. pri dolasku u školu priopćeno nam je da se formira i f razred jer da nas je u postojećih pet u svima previše... i iz mog razreda među pet odabranih je bila i - D.U.... šok i nevjerica!
Par tjedana kasnije na tjelesnom bivam jedan od odabranih za rukometni klub. Najviše puta sam u 30 sekundi odbio loptu od zida i opet uhvatio. Malo s jednom rukom, malo s drugom, nakon čega dobih trenerski savjet da igram lijevom rukom jer da je to traženije, ako mi je već svejedno.
Uglavnom, u mnogočemu formativna godina. E da, jesam spomenuo izvjesnu D.U.?

I am going to space, and when I come back I have to pick up poodle crap.