DPK Backstage Cafe (21)

1 2 3

...

293031

...

59 60 61

Obrisan korisnik

Pristupio: 18.06.2003.
Poruka: 16.042

19. ožujka 2008. u 12:03

Kauboj je napisao/la:

blesavi Kauboj misli da će ga ovolikog stativa sakrit..."

Vidi cijeli citat

sta su te i ond azvali kauboj

Obrisan korisnik

Pristupio: 15.01.2005.
Poruka: 42.430

19. ožujka 2008. u 13:47

Ja sam kao mali (osamdeset pete) pao u bure sa rakiju, cetiri dana nisam mogao sebi doci... polivali me s vodu, ej bre ijuuu

Obrisan korisnik

Pristupio: 16.06.2003.
Poruka: 18.025

19. ožujka 2008. u 15:39

dimnjacar je napisao/la:

Ja sam kao mali (osamdeset pete) pao u bure sa rakiju, cetiri dana nisam mogao sebi doci... polivali me s vodu, ej bre ijuuu

Vidi cijeli citat

Ti ko Obelix! Sad su mi konačno jasni tvoji stavovi koje nikako ne mogu da spojim u jednu logičnu celinu!

Kauboj

Većinski vlasnik Foruma

Pristupio: 30.12.2003.
Poruka: 22.210

19. ožujka 2008. u 17:25

ajkula je napisao/la:

Kauboj je napisao/la:

blesavi Kauboj misli da će ga ovolikog stativa sakrit..."

Vidi cijeli citat

sta su te i ond azvali kauboj

Vidi cijeli citat

Ma nisam se htio hvaliti prezimenom, jer su me profesori tako zvali. Tongue

I am going to space, and when I come back I have to pick up poodle crap.

riki_mo

Većinski vlasnik Foruma

Pristupio: 06.08.2006.
Poruka: 36.861

19. ožujka 2008. u 18:07

o kako naporan dan... uh.. sta je ovo?!!

al bar je nebo vedro, lagano sunce zalazi, neka rock balada na playeru...

Čitajte http://generalposlijebitke.blogspot.com/BŽV!

Moira

Potencijal za velika djela

Pristupio: 06.11.2005.
Poruka: 2.133

19. ožujka 2008. u 18:23

Te '85. sam pokupila jedine (ali poštene) batine u životu. Završila sam 5. osnovne, te kao i svake godine ljetne pranike provela na selu kod bake. Razlika je bila u tome što sam tada prvi put k baki otputovala sama. Otpratili su me starci na bus, a djed me je s traktorom dočekao na stanici. Te iste godine sam prvi put išla sama i k drugoj baki koja je živjela u Trnju. Za mene su to bili sasvim dovoljni dokazi da sam ja sada ozbiljna i odrasla. Ljeto su sa mnom na selu provodili i moje dvije sestrične i bratić (jedna stara ko ja, a dvoje godinu stariji i mlađi) koji su skupa sa svojim roditeljima uvjeravali moje da sam ja premala da bih putovala sama i da sam se sigurno jako bojala. U strahu da mi ne oduzmu svijet odraslih cijelo sam ljeto pokušavala dokazati da se ničega ne bojim. (Koji paradoks)

U selo je tih godina redovno dolazio lokalni skitnica i beskućnik žicat hranu i cugu. Zvali su ga Medar i koristili u pričama kojima su plašili klince. Pričalo se da krade malu djecu, te da spava u zemunici. Blizu naše kuće bio je napušten štagalj s podrumom koji je imao i onaj kosi otvoreni ulaz za bačve. Navodno su tamo često noć provodile divlje životinje ali i Medar.

I tako sam ja jednog lijepog dana svečano izjavila pred svojim rođacima i ostalim seoskim mulcima da se ne bojim podruma i da ću se sama spustiti u njega kad padne mrak. Te večeri sam pred svjedocima, bijesna na samu sebe i sa srcem u peti, naoružana štapom i baterijom krenula izvršiti obećano. Od vlage je ulaz bio sklizak i ja sam se naravno raspala i otkotrljala do dna pokupivši putem i po neku bačvu i hrpu paučine i domino efektom rasturila pola podruma. Napravila sam totalnu buku, rastjerala neke životinjice i počela urlati Medar! medvjed! i ko zna što sve ne.

Na to su klinci gore vrišteći da su me rastrgale zvijeri i zatukao Medar otrčali kućama. Ja sam se za to vrijeme sva prljava i natučena iskobeljala nekako iz podruma i vidjela kako prema meni unezvjereno trče starci u pratnji cijelog susjedstva.

Da se vratim na početak... te godine sam pokupila jedine ali poštene batine u životu.

bojangles

Dokazano ovisan

Pristupio: 19.01.2005.
Poruka: 16.414

22. ožujka 2008. u 09:22

kad vidim da je tamo zadimljeno i smrdi po ćikovima,ja odmah jutrom skrenem u beksteiđ.

a pritom su me fakini i ogovarali u sitne sate.

jezivo je vrijeme u Mugebi,hladno,sivo,kišno,mračno...kao da je kasna jesen a ne rano proljeće.

čekaju me kućni radovi,balkonski vrt prije svega,a sve u ritmu Clasha i 'London calling'.

Because of a few songs wherein I spoke of their mystery-women have been exceptionally kind to my old age

bojangles

Dokazano ovisan

Pristupio: 19.01.2005.
Poruka: 16.414

24. ožujka 2008. u 23:31

čuvate li stara pisma i razglednice?

ja ih imam razvrstane u dvije (poprilično velike) kutije-prijateljska,i 'ona druga'...Maloprije sam nešto išao tražiti i uronio u tako lijepi ocean sjećanja,zezanja,gafova,starih ljubavi,neostvarenih ljubavi,neshvaćenih ljubavi,...Jebateled,kako je mladost lijepa.

Ta moja pisana dokumentacija odnosi se na period mojih 20ih,zaključno negdje do 2000. kad smo svi prešli na e.mail...Iako,nema do razglednica i pisama-toliko se toga skrivenog da reći rukopisom,odabirom motiva,čak i poštanske marke...

I bude li ikad koga zanimalo,u tim pismima i razglednicama ispisan je dobar dio romana mog života,nešto kao 'Enciklopdeija mrtvih' Danila Kiša.

Because of a few songs wherein I spoke of their mystery-women have been exceptionally kind to my old age

riki_mo

Većinski vlasnik Foruma

Pristupio: 06.08.2006.
Poruka: 36.861

24. ožujka 2008. u 23:36

e gazda, baš me nađe... ja čuvam mailove sa sličnim sadržajem :) vremena se mjenjaju... i godine prolaze.

rečenica sa Enciklopedijom mrtvih je sjajna, ja se baš nekada tako osjećam kad gledam neke sitnice koje čuvam, stare paruke na nekim računima, autobusnim kartama, male poklone, stvari koje je NEKO ostavio slučajno ili ne slučajno na stolu... cijela jedna Enciklopedija života i osjećaja.

Čitajte http://generalposlijebitke.blogspot.com/BŽV!

bojangles

Dokazano ovisan

Pristupio: 19.01.2005.
Poruka: 16.414

24. ožujka 2008. u 23:45

Rick,vidim ja da ova Kavana ostaje u dobrim rukama...

Nisam ni ja imun na mailove,imam na Yahoou oko 3500 sačuvanih u Inboxu,no nema do pisama i razglednica.Yahoo me spasio 2001. i 2002. kad sam imao dragu u Profinom gradu...

A hebiga,čuvam i te račune koje spominješ (naprimjer 3.8.1997. u Poreču,2 Coca-Cole 18 kn,na poleđini ispisani stihovi 'Nemoj mi prići',i zauvijek ostavljena lijeva naušnica),sitne predmete,karte za kino,vlas kose u češlju,čak i jedan kamenčić s mjesta događaja...

Mogao bih sam popuniti pola onog Olinkinog i Draženovog Muzeja Prekinutih Veza...