'Ministar zdravstva Darko Milinović kaže da je Mirjana Pukanić 'izašla zadovoljna iz psihijatrijske bolnice u Vrapču, koja u ovom slučaju nije prekršila zakon.'

Naravno da je gđa Pukanić izašla zadovoljna, samo luda osoba može biti nezadovoljna što izlazi iz ludnice. Osim toga i njezin psihijatar iz Vinogradske te sudski vještak već su potvrdili da gđa Pukanić nije luda.

E, sad, kako je moguće da netko tko zadovoljan izlazi iz ludnice i dokazano nije lud završi sedam dana zatvoren u ludnici, ministar o tome nije ništa rekao. Kao ni o tome da je nalog policiji za njezino prisilno odvođenje u ludnicu dala liječnica opće prakse. Koja joj je eventualno mogla napisati recept za praxiten.  Ministar kaže da će o tome proučiti još neke papire pa će javiti…

Što bi se narodski reklo, ministar se pravi malo lud. Nije mu za zamjeriti, gđa Pukanić se nije mogla više praviti ludom, odlučila je o nekim stvarima javno progovoriti i, eto, završila je u ludnici.

Načelnik zagrebačke policije Marijan Tomurad, koji je poslao svoga gorilu da bez ikakva pismenog naloga uđe u stan gđe Pukanić, stavi joj lisice i odvede u ludnicu, kaže kako su oni ustanovili da su sve odradili po zakonu. Istodobno, glasnogovornik ravnateljstva policije Krunoslav Borovec kaže kako cijeli slučaj ispituje Unutarnja kontrola MUP-a.

G. Tomurad se izgleda također pravi malo lud. Nije ni njemu za zamjeriti, premda je načelnik zagrebačke policije, počne li poput gđe Pukanić otvoreno govoriti za javnost, tko mu jamči da ona gorila neće upasti i njemu u stan i odvesti ga u ludnicu.

U totalnom je strahu od ludnice gđa Dorica Nikolić, državna tajnica u Ministarstvu rada i socijalne skrbi. Naime, da bi se nekoga strpalo u ludnicu, svoj blagoslov moraju dati i djelatnici Centra za socijalnu skrb, koji su u njezinoj nadležnosti. Na svaki upit novinara o njezinoj odgovornosti, gđa Nikolić se pravi savršeno luda i odbija bilo kakav razgovor o tome,  izgovarajući se na obiteljsku dramu i prava djeteta, što bi, kao, trebalo javnost držati podalje od tog slučaja. Argument je naravno sulud jer se ovdje radi o ljudskim pravima gđe Pukanić (i svakoga od nas), ali što luđe, to bolje, jedino tako se može ostati s ove strane ograde.

Predsjednik Republike se, da prostite, također pravi malo lud. Spremno će komentirati i zdravo za gotovo uzeti atentat na supruga gđe Pukanić tražeći da „institucije odrade svoj posao“, ali ga rad institucija ne zanima kada je u pitanju prisilno odvođenje gđe Pukanić u ludnicu. Predsjedniku ćemo najlakše oprostiti što se pravi lud jer bi bilo stvarno nezgodno da, recimo, Georgea Busha mora primiti u Sivoj dvorani Psihijatrijske klinike Vrapče. Bush, naime, izgleda lud ko šlapa i njemu doista nije mjesto u ludnici, makar ni na jednu večer.    

Iz ove perspektive sada mi posve drugačije izgleda onaj gaf ministra vanjskih poslova Gordana Jandrokovića od prije tjedan dana. Cijela se nacija podsmjehivala ministru koji, kao, nema pojma koja dva poglavlja u pregovorima s Europskom unijom uskoro trebamo zatvoriti. Vraga nije znao, znao je. Ali se pravio lud. Jer je prije svih shvatio da se bolje praviti lud nego završiti u ludnici.

Ono što je u svemu najluđe, od svih navedenih gospođa Pukanić jedina ima liječničku potvrdu da nije luda. '