eh,kako danas drukčije gledam na te stvari
prvo i osnovno-nema posjedovanja ljubavi,nema posjedovanja ljudi...nemam ljubav i nemam Nju...većam samo i jedino-volim nju,...
posesivnost ubija odnose,ubija ljude,ubija emocije
jednom ćemo to sve ionako izgubiti,zar ne?,prije ili kasnije,izgubit ćemo sve ljude koje volimo
i kako kaže Hesse u 'Demijanu'-naša najveća tuga i naša najveća sreća teku sa istog izvora
ps-no trebalo mi je punih 40g da shvatim...prvo dakle da ljubav može biti lijepa i ako je neuzvraćena,jer nas sama po sebi oplemenjuje...te da možemo voljeti i sve one kojih više nema u našim životima,zašto bismo ih uopće morali prestati voljeti?(e sad opet sebi zvučim kao Holden Caulfield)
Because of a few songs wherein I spoke of their mystery-women have been exceptionally kind to my old age