Bodžo, ne mogu sa sigurnošću reći kakav je Boris T. Matić čovjek. Popio sam s njim dva pića u životu i mogu reći da je naša poslovna komunikacija bila korektna. Čovjek prije svega gleda svoju korist, ali to je valjda tako u poslu. Vjerojatno se čovjek i ne bi mogao baviti tim što se bavi da nije takav i da nije premazan svim mastima.
Ali svoditi značaj Borisa Matića za hrvatsku filmsku kulturu na loš casting, njegovu navodnu bosansku iskompleksiranost i osobnu antipatiju mi je malo bezveze. Yebote, čovjek je odradio dva više nego značajna projekta u posljednjih 10 godina (Motovun Film Festival i Zagreb Film Festival) koja su obilježili filmsko iskustvo čitave jedne mlađe generacije, čovjek je koliko-toliko stavio u funkciju kino Europa, izdao par filmološki bitnih knjiga, isproducirao nekoliko neloših filmova za hrvatske standarde...
Naravno, obilato je uz to ispromovirao i sebe, ali to je već abeceda osobnog marketinga u današnjem svijetu. Ništa dosad neviđeno i pretjerano.
K tome, ne bih baš rekao da je rođen sa zlatnom žlicom u ustima. Sve što je postigao postigao je vlastitom energijom i spretnošću (vjerojatno i metiljavošću) i ne vidim što bi on to trebao biti posebno zahvalan nekakvoj "Hrvatskoj" i zašto bi njegov "dotepenački" slučaj trebali promatrati bitno drugačije od moga, tvoga ili čijeg već ne, odnosno slučaja nekoga tko je došao u Zagreb u svoju "potragu za srećom".
Mislim, daj bože da je u Hrvatskoj više ljudi s Matićevom energijom i kakvom takvom vizijom...
[uredio dida - 22. rujna 2009. u 15:59]