Ti bar znas u Djakovu san, pa ti lakse, a ja san tu u Splitu, a nisan mogla ic...najgore moguce!

Pu, daleko bilo, profesore... da ja izmislio... ima puno arogantnijih ljudi od mene, ali mislim da nikome od njih ne bi palo na pamet tako nešto tvrditi...

Dobro, nek je ljubav samo neki uo uo je i je program mog kompjutera... ma šta "mog", program tog kompjutera koji si utvara da je nekvi "ja".  Stvari, bez anime i samo sa annicom.  Dvije stvari onda:

Prvo i vjerojatno manje bitno, u kontekstu onog pitanja "tko sam JA" (ili bilo tko): onaj od jučer, ovaj sada, onaj šta će tek biti...?  Budisti, dakle, digitalizirali svijet oko nas, i to još prije nego je onaj Arapin, Feničanin, šta li je bio, izmislio nulu, da ide uz onu jedinicu... Svim stvarima, ako sam dobro shvatio, taj neuhvatljivi i nevidljivi "ding an sich" postoji samo u korelaciji s trenutkom u kojem postoji.  Jer ja koji pišem ovu rečenicu nema baš nikakve veze s onim ja koji je napisao prethodnu, osim slučajnog proksimiteta u ovom vremensko-prostornom kontinuumu.  To su dvije različite stvari, koje ne mogu "biti" isto, dakle, ako sam dobro shvatio?
Ok, nek je i tako, tko je sad tu neki dosadni netelevizični Kauboj da proturiječi starim mudracima, ali, profesore, ako je tako onda su ti budisti upravo ubili glazbu.  Jer, što se glazbe tiče, zvuk koji sad čuješ je ili ugodan ili neugodan tek u konjunkciji sa onim tonom prije njega, i onim poslije njega.  I onim prije ovog prvog, i onim poslije ovog drugog.  I tako do violinskog ključa s jedne i zadnjeg krešenda s druge strane... Dakle, melodija u muzici je uvelike određena slijedom tonova, onoga što se čulo prije i onoga što će se čuti poslije...  Ali ako uzmemo taj digitalizirani svijet, tonovi ne mogu imati nikakve veze s onim prije i onim poslije, dakle melodija ne može postojati, ritam ne može postojati... Muzika, kao takva, ne može postojati.  Ali dobro, kažem, manje bitno, jer glazba ionako zahtijeva kontinuitet "nečega" da bi bila percipirana, doživljena, uopće bila, ali tako nešto, utvrdismo već, ne postoji, pa na kraju krajeva, who plums music?

No, to me dovodi do drugog, bitnijeg pitanja.  Ako mi budisti ubiše ljubav i glazbu (a da krenemo malo dublje, tko zna što bi još našao na tim "okrvavenim rukama do ramena, svima do jednoga"), ako su na kraju krajeva i "mene" koknuli, koji razlog postoji da ja izaberem nastaviti ovo postojanje?  Ne bih sad da se tu svedem na one prežvakane, snobovski banalne "zašto smo tu" ili "što je svrha svega ovoga", "koje je značenje bitka"... Ali, koju materinu onda ja tu sad radim?  Zašto fino ne pretvorim ništa u ništa, i tako - valjda? - dostignem tu Metallicu, Guns'n'Roses, Rokere s Moravu, šta li već oni slušaju po tim manastirima...

Drugim riječima, tko PAMETAN se može pretplatiti na takav pogled na svijet?  I, pobogu, ZAŠTO?!?

riječ po riječ,dođosmo do Zenonovih aporija!

rekao bih da u vezi te nestalnost svoga JA NYC nije bio bas toliko bukvalan...rekao bih da se pre misli da stalni protok materije i enrgije kroz jedinku te je svakim danom covek bar malo drugaciji od onog juce
ne postoji vremenski trenutak kada je covek idenitican onom od pre samo nekoliko momenata i to  stoji,doduse cisto za ficike procese
mada to su sve posledice samog zivljenja

uostlom svako od nas je primetio da se i fizicki menjamoa menjaju se i nasi stavovi ubednjena pogled na svet,doduse to malo sporije odnosno manje primetno,rekao bih da svakom dana bar nesto vise ili manje znamo

hebo budiste, tvrdoglav i uporan "JA" sam ipak integral funkcije JAdt gdje je t od 9/2/72 pa do 1/10/10. jest da je to što smatram sobom gomila sinaptičkih veza, ulica, autocesata i hormonalnih reakcija al i to mi dobro, bolje i to nego NIŠTA.

jebateled objesilo bišćana na stup srama, a kenjava će se izvuć lišo, correct me if I'm wrong ali onakav gol ide na dušu golmana po mojem shvaćanju, istina mogao je i metiljavi kepten my kepten bolje reagirat no svijeća na 4 metra mora bit golmanova skupa s bišćanom, muslimovićem, babom lončarušom i kravom rumenkom ako se slučajno tu najde, dočim naš kenjava, čuči i ...... 
čini mi se da blažičko i dalje greba sa strane, utvaram si da mu izvršnido tutne štogod svako malo da veliča lik i djelo potencijalnog hrvatskog reprezentatifca, hebote čim sam primi loptu ovog lupe serotonini, dopamini i sl, a kad nakon solidnog prodora ipak krivo doda onda ili kao rukavina nije uspio doći do lopte ili samo zašuti. 

svaka čast hajducima, usprkos špacinim bravurama izvojštili još jednu veličajnu. opet moje osobno viđenje no činilo mi se da je jedini koji može odigrat neki opasan zadnji ili predzadnji pas bio sharbini (tek sad pokazuje da bi mogao biti solidan klupski igrač, ništa više od toga) s obzirom da su ibri natovarili onog zagorjelog koji mu disat nije dao. gurnuo je vukušiću onu u prvom poluvremenu, nakon što je majstorski okrenuo dvojicu na pet dinara, a i onaj mrtvi zicer u drugom poluvremenu je on začeo savršenom loptom za strinića (jedini hnl reprezentativni starter, osim te lopte koju je zbilja dobro gurnuo vukušiću, jako jako loše). uglavnom jedinog koji je po meni nekog vraga i uspijevao odigrat on izvadi i stavi bulkua, a kao igra se na pobjedu.  

mada i na muziku se to moze primeniti,ma koliko glupo zvucalo mi iako slusamo jednu istu muziku ona nesporno svaki put zvuci bar malo drugacije,nekada smo u stanju to da registrujemo nekada ne ali je nesporno da nijednom ne zvuci isto...

mada sve su to posledice neminovnog protoka vremena

evo nama i listopada (oktobra,bre),najromantičnijeg i najpjesničkijeg od svih mjeseci!