DPK,5.kolona

Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 03.03.2005.
Poruka: 5.393
29. rujna 2010. u 13:58
ha, wiki ima interesantnu stranicu na temu Columbia...

http://en.wikipedia.org/wiki/Columbia_(name)
[uredio dbald - 29. rujna 2010. u 13:59]
bojangles
bojangles
Dokazano ovisan
Pristupio: 19.01.2005.
Poruka: 16.414
29. rujna 2010. u 21:13
Profo,ako te ne mrzi?,aj' mi malo objasni onaj budistički stav spram ega?,te što bi tome bilo suprotstavljeno-nekakav antropocentrizam ili...???

jer kako rekoh,svi veliki ljudi i stvaraoci bili su na neki način egocentrični...zar ne? 
Because of a few songs wherein I spoke of their mystery-women have been exceptionally kind to my old age
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 16.06.2003.
Poruka: 18.025
29. rujna 2010. u 21:44
Ahhhhh... mnoooogo duga priča.
Hajd da kažem(o) da je taj budistički stav (samo u ortodoksnom ili Teravada budizmu, ne i u Mahayana, odn, Tibetanskom) jedna vrsta nihilizma (djes Niče? Djes Šopenhaure?) . U osnovi je tvrdnja da nikakvo "sopstvo" ne postoji, nikakva "duša", ništa što se navodno krije u nekakvoj dubini (čega? Stvarnosti? Mog tela? Nemam pojma kako da dovršim). Onaj ko, pak, u to veruje (da je on nekakav "on", ili da sam ja nekakav "ja" - u prvom licu) je u teškoj zabludi, a ta zabluda je onda koren mnogih drugih problema i onoga što budisti nazivaju "patnjom" kao osnovnom odrednicom života iliti egzistencije. No to je već drugi deo.

Znači, za njih je "ja" samo jedna reč i ništa više. Kao što reč "astal" (lol) označava nekakav materijalni objekat, fenomen iliti pojavu, tako se i ja može primeniti na "moje (ili "ovo")telo" i NIŠTA VIŠE.

Najprostioji argument u prilog ovoj teoriji je pitanje, a ko si to "ti"? Ovaj što sada stoji predamnom (ili sa mnom virtuelno komunicira...heh), ili onaj što je visio na forumu juče, ili prošle godine, ili kad si slavio 5. rodjendan...? KO si od svih tih "bića", "duša", "sopstva" - TI? Jedini i nepromenljivi, večiti...? E, NEMA TE TAK(V)OG!  Nema te, jerbo jedino što jeste - je PROMENA, kretanje, FLUKS... neprestani i neprekidni. I NIŠTA se u tom fluksu ne može "zaustaviti" ili iz njega izvaditi - što verovanje u "JA" zapravo podrazumeva (u fazonu, "uvek sam tu JA, moje duboko i nepromenljivo sopstvo").

Hebga, mislim da bi ovo zahtevalo zasebnu temu, jer imam osećaj da sam već počeo da gušim.

A umetnost i umetnici? Pa to što je većina njih iz egocentričnog kluba uopšte ne dokazuje da Ego zaista postoji. Jednostavno, oni veruju u to (mada neki mi deluju da su se pošteno izdigli iznad ega i da su se potpuno predali umetnosti pripovedanja; njihov "ego" ih uopšte ne zanima. Po mom skromnom mišljenju, BAŠ ZATO su i postali veliki umetnici! Sve dok si vezan za svoj lični - i neizbežno suženi, minimalistički - ego, dotle si isto tako sužen i kao umetnik. Umetnost je - po meni - nadvladjivanje, prevazilaženje svog ega i svojih sitnih interesa i predavanje nekoj višoj sili, odn. mnogo široj priči...).

Uh.
[uredio NYC - 30. rujna 2010. u 00:24]
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 06.08.2004.
Poruka: 34.720
29. rujna 2010. u 22:26
Kauboj
Kauboj
Većinski vlasnik Foruma
Pristupio: 30.12.2003.
Poruka: 22.210
29. rujna 2010. u 23:37
Profo, interesantna priča... ali evo (ti?) kontraargument.

Što je onda ljubav?  Koga ili što akuzativ ja onda volim?  Ako ne postojim "ja", niti "ti", niti "on", onda valjda ne postoji nitko?  A ako ne postoji nitko, onda se ne može nikoga ni voljeti, a bez objekta (u akuzativu) taj glagol jednostavno ne može postojati - prosto ko pasulj.  Dakle, tko ili što su ono troje što čekaju da se ovaj materijalni objekat vrati iz Kanade i donese im aviončić i majicu sa "onim crvenim lišćem"?  Mislim, ako njih nema, što ja to onda volim?  Ili ako ne volim (al to ne znam), što je onda ta veza koja nas spaja?
I am going to space, and when I come back I have to pick up poodle crap.
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 16.06.2003.
Poruka: 18.025
30. rujna 2010. u 00:17
Kajboj, pitaš "što je ljubav"? Vrlo prosto - hemijska reakcija, potom potreba, potom navika, potom šta god hoćeš. I moj laptop jedva čeka da napuni bateriju. "Raduje" se kad ga uključim u struju. Je li ON ima neku dušu možda? Ljubav je previše romantizirana u poeziji i uopšte, tako da nam je teško da zamislimo da je to puka interakcija feromona, hormona i ko zna još čega.

Ta "veza" koja vas spaja je veza uzajamne pomoći i podrške. To ne znači da u tvom telu "čuči" nekakav ego - već jednostavno da to "prija" tvom nervnom "sustavu". A takodje, lepo je i nervnom sustavu tvojih klinaca kad im doneseš poklone, kad ih zagrliš, kad ih poljubiš... pogledaj samo na CAT Scanu šta se dešava sa endorfinima u tom trenutku (i kod tebe i kod tvojih klinaca). Sve puca od sreće jebateled! Ali to ne znači da tu postoji NE(T)KO ko je "srećan", "zadovoljan" i tako to... Jednostavno akcija-reakcija. zašto je nužno da postoji "neko" iza svega toga? 

Btw, jesi li ti siguran da si TI izmislio "ljubav" ili ti je to već nekako "ugradjeno" u tvoj sistem, pa si se tako "zaljubio" (hemija, hormoni) i oženio... pa i decu izrodio/napravio (produžetak vrste... opet najobičniji nagon sa kojim si VEČ RODJEN, dakle PREPROGRAMIRAN. NIŠTA ti tu ne odlučuješ i uopšte nije bitno da li "ti" smatraš da tu postoji nekakav "Boris" - ego, self, whatever - priča je ISTA. Kao što imaš nagon za hranom, tako te prirodni zakon tera da se zaljubiš, da se razmnožavaš. Izvini, malo brutalno zvuči, ali samo pokušavam da ti objasnim budističku filozofiju ne-sopstva (annata) i večite prolaznosti (annica).  
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 16.06.2003.
Poruka: 18.025
30. rujna 2010. u 00:28
provokator je napisao/la:
Vjenčanje iz snova
Vidi cijeli citat

Al se raduju u Londonu! 

Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 20.11.2004.
Poruka: 9.210
30. rujna 2010. u 08:48
A pir je bio u Chelsea hotelu! Kum Henry!
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 03.03.2005.
Poruka: 5.393
30. rujna 2010. u 09:44
NYC,
zanimljivo budističko tumačenje,
ali kako onda objasniti da je "ljubav prvo kemijska reakcija, zatim potreba, a zatim navika"? Nije li upravo činjenica da ista kemijska reakcija uzrokuje različite konzekvence tj. da postaje iz nečega (kem.reakcije) nešto drugo (potreba) i to drugo je nešto što osjećamo da nedostaje, dokaz o postojanju barem jednog aspekta identiteta - tumačenje? Da li je to identitet pojedinca ili vrste, možemo diskutirati. Jasno da je sve to biološko "tehnički" sklop neurona, ganglija, hormona, kemije. Ali kako onda objasniti da postoje "bolesti" koje isti tehnički impuls protumače na potpuno različiti način?
bojangles
bojangles
Dokazano ovisan
Pristupio: 19.01.2005.
Poruka: 16.414
30. rujna 2010. u 10:04
konačno jedna rasprava dostojna DPK,barem dok se Marušić ne uplete...
Because of a few songs wherein I spoke of their mystery-women have been exceptionally kind to my old age
  • Najnovije
  • Najčitanije