to je taj osobito gadljiv talijanski (ili francuski) salonski komunizam s kojim se Brodsky sprda u 'Vodenom žigu'

zanimljivo je koliko je talijanske inteligencije bilo sklono ne lijevoj, nego baš radikalno lijevoj opciji...Naravno, sve to na daljinu.

u tom je periodu strašno popularno u Italiji bilo biti ne samo socijalist, već komunist...Dobro, treba shvatiti kontekst i vrijeme (post 68-aško), no opet,...da su živjeli s glavom pijesku, živjeli su. Recimo jedan Bertolucci.

Volio bih negdje nabaviti kvalitetno štivo na temu KPI u doba Enrica Berlinguera,...Munja i dida, imate neki savjet?

Da, ti su mi uvek bili problematicni koji "u nacelu" prihvataju nasilje, u "nacelu" opravdavaju ovaj ili onaj terorizam.
 
Italija jeste naravno bila u specificnoj situaciji, gde se jedan ekstremizam hranio onim drugim, gde jedna od najvecih ako ne i najveca partija uopste ne prihvata drustveni sistem (pomenuta KPI)...kako bilo, nakon (ukoliko se ne varam) 1979. i asasinacije Alda Mora mnoge maske su pale a "levi" terorizam postepeno gubi i snagu ali i podrsku.

ah, zlatna vremena kad su ljudi citali ozbiljne knjige i kad su se znali zapalit za neku ideju na nacin da su odbacili normalan zivot i postali teroristi, u krajnjem slucaju.


danas je glavna zanimacija te generacije status na Fejsbuku, a egzistencijalno pitanje je kupit li novi mobitel svakih sest ili tek svakih dvanaest mjeseci

o necem na hrvatskom nemam pojma... siguran sam da bi se moglo naci nesto izdano jos u osamdesetima, no nemam pregled o tome

postoji li neka ideja/ideologija/tijek misli/perspektiva Obecane zemlje zbog koje biste mogli napustiti svoj sadasnji zivot i otici u sumu/neko skroviste s puskom u ruci?

ono što me fascinira je brzina kojom je talijanski ekstremizam i lijevi terorizam nestao!?

nakon što su cca 1980. pohapšeni svi vođe Crvenih Brigada-oni su  redom doživjeli (nadam se stvarnu, iskrenu i potpunu) katarzu po zatvorima te se danas stide svoje prošlosti i potpuno preobraženi bave dobrotvornim radom. A lijevog ekstremizma nema kao da ga nikad nije ni bilo.

inače mi je jako zanimljiva ta novija povijest Italije, velike zemlje i velike kulture, koja pak (slučajno?) raspadom i komromitacijom lijeve opcije polovicom 1980. potpuno pada u ruke Berlusconija i njegovog pranja mozga, a koje je evo već punih 30 godina snažan stroj koji je veliku Italiju vratio jedno 100 godina unatrag!?

Nevjerojatno ali istinito, otkad je Berlusconia Italija nije dala svjetski relevantnog umjetnika ili intelektualca!? (dobro, čast iznimkama tipa Eco, Piano,...no u zemlji od 60 000 000 ljudi to su zaista iznimke).

postoji. KOMAJA. a puška je zapeta, okidač je sklizak.

http://www.komaja.org/hr/makaja.php

jadna vam majka kad završim 14-dnevnu MEĐUNARODNU tantričku školu. eeej. MEĐUNARODNU.

postoji.

kad umre revolucionar u meni, odoh i ja.