naceo si zanimljivu temu, no tesko da ces naici na razumijevanje. Naravno da "plemenska povezanost" nije specijalitet samo Hrvata. Osjecaju je svi


druga stvar: meni je zanimljiv fenomen da netko iz npr. Zg osjeca blizu "plemensku povezanost" s Jozom Istukom iz Fojnice ili Johnom Shimunichem iz Toronta koje nikad nije vidio nego s Eyaflurom Sverissonom (Safetom Hasanpasicem/Dragisom Samardzicem) koji su rodjeni u Zg i koje zna od malih nogu. E, tu se mozak zatrokira...

Sinoć na Eurosportu britanski komentator za Čilića reče u sred meča: "What a nice guy!"

To je to, ponos i dika Hrvata i Hrvatske! Ostali, jebite si mater u pizdurinu

Zato sto nismo repa bez korijena.

Zato sto nas identitet odredjuje, gdje god bili.

Nema potrebe da raspravljamo o opcepoznatim cinjenicama, kao sto su recimo da mi je puno drazi dobar Jovan nego los Franjo, ali ne govorimo o tome vec o nasemu

Posto je ovo sportski forum, onda cemo o sportu... moji su uvijek oni koji nose kockice na dresu, majici, i koji (nadam se) osjecaju istu pripadnost tim kockicama. Jer kako rekoh, nismo repa bez korijena, za kockice i zivot dati ako treba. Ako treba, a nadam se da vise nece trebati.

Moj nije samo onaj koji pripada nama a prema kockicama se odnosi indiferentno. Mislim na sportase.

Uostalom, i Jovan moze biti nas, da se dopunim, od Miladina Prse preko Rapajica do Darija Sarica.

Za mene su moji.

I oni i Eduardo i Pesalov i peti i deseti.

Ja sam Hrvat iz Bosne, govorim hrvatskim jezikom i otkad znam za sebe odgajan sam da Hrvatsku smatram svojom domovinom. Uostalom i čitav obrazovni program koji sam prošao identičan je onome koji su prošla i djeca iz Osijeka, Rijeke ili Varaždina. I dan danas gledam hrvatske tv postaje, čitam hrvatski tisak i pisce, kupujem hrvatske proizvode, navijam za naše reprezentacije pa i aktivan sam na ovom hrvatskom portalu. Sva kulturna društva koja postoje u mom kraju, a neka su stara i više od stoljeća nose u sebi od samih začetaka hrvatski naziv. Iz osobnog iskustva znam da su običaji koji se prakticiraju u mom kraju jako slični a ponekad i identični onima u Hrvatskoj. U godinama koje sam proveo živeći u Hrvatskoj nikada se nisam osjećao kao stranac nego kao ravnopravan član tog društva, a vjerujem da bi se tako osjećala i npr. djeca iz nekog hrvatskog mjesta kad bi došla u moj rodni kraj. Tako da mi teza da Hrvata iz BiH ne doživljavaš kao ravnopravne članove hrvatskog društva nikako nije shvatljiva, ali prihvaćam da ima i nekih koji tako misle, samo mi nije jasno zašto je potrebno takav stav iz dana u dan isticati.

pijavice u Dubrovniku jutros

iako ce narednih dana ljeto jos jednom pokazati svoje odvratne zube, jesen je sve bliza tik tak tik tak