welocome back in Europe

sad brzo na deamerikanizaciju: strudlu od jabuka, skoknut do Zg na voznju tramvajem par stanica i sutra obavezno pogledat Lucko - Rijeka... bit ces ko nov

ian wright piše:


ne znam cijelu pricu i ispricavam se na naivnosti, no zato postoji metro... bar bi na Manhattanu mreza trebala biti dovoljno gusta

------------------

ma nije taj prijevoz Gradom toliko kritičan ako nije Manhattan u pitanju,prošlih sam godina na JFK stizao bez imalo stresa,no u pitanju je bila Profina stara gajba kod Dekalba,što je puno bliže zračnim lukama. 

evo,izdržao sam do 9,(iako je meni u biti 3 popodne)...no sad stvarno idem leć'...

I mene zanima koja je kemija u pitanju! Pouči nas, Profesore!

Gazda, dobro nam došao natrag. Nije mi samo jasno kako ti se spava u tri popodne!? Bit ćeš ti uskoro budan, čujemo se oko 4.

Ovdje par stvari redom:

Iz Vukovog teksta najprije ova sjajna rečenica:

Mnogo kasnije postat će jasno da slobodna i efikasna privreda, uopće zemaljske vrednote, podjednako sablažnjavaju i staljiniste i nacionaliste, zagledane u crvena praskozorja i nebeska carstva.

A onda ovi dijelovi:

To pragmatično odbijanje da se pristane na diskurs sukoba, nacionalisti će kasnije prezrivo nazvati “hrvatskom šutnjom”. Sâm Marković bio je posvećen pokušajima da hrvatsku privredu spasi od ekonomskog kaosa i vješto je izbjegavao političke teme čime je slao jasnu poruku koju su rijetki shvatili: racionalna ekonomija je stvarnost i život; politički iracionalizam je opsjena i smrt.

Računao je da će nacionalisti ispasti smiješni u ogledalu slobodne trgovine i, uopće, slobodnog društva posvećenog proizvodnji života. Suzdržavao se od političkih poruka, ali je upravo time eksplicitno poručivao kako se bavi Suštinom i nema vremena za gluposti dok su nacionalističke zamlate celivale mošti i dok su cmizdrile nad licitarskim srcima. Mnoge naknadne analize to su mu pripisivale kao grešku, čak i kao politički amaterizam, ali Marković je znao da je dijalog s nacionalistima nemoguć, da oni govore nekim drugim, nestvarnim, šamanskim jezikom i da je ponajbolje dopustiti im da ispadnu smiješni. Nije imao izbora nego da protiv nacionalista igra va banque tako što je govorio jezikom razuma i blagostanja. Pokušavao je dobiti na vremenu.

Tu je Vuk silno pristran i neobjektivan. Izbjegavanje neke teme nikako ne može biti "slanje jasne poruke", kao što ni suzdržavanje od nekih poruka nikako ne može biti "eksplicitno poručivanje". A da se na nacionaliste ide jezikom razuma i blagostanja.... hm, koliko je to promašeno već smo nebrojeno puta i u ovom kafančetu dokazali.
Tu je, dakle, po mom mišljenju Marković omanuo i pokazao se nedoraslim. Idealist? Hm. Ne znam baš. Prije bih rekao igrač nekoga tko jednostavno nije imao dobre procjene.

A što se tiče teksta u Večernjem, za razliku od Perišićevog s prilično jasnim osobnim stavom prema pokojnom liku, to je ipak krparija u kojoj se nikako nije trebao naći Letica s ovakvim citatom:
Imao je šansu provesti miran raspad Jugoslavije, no problem je bio što je vjerovao da će on biti spasitelj SFRJ.

Ako ga opet sretnem (Leticu) pitat ću ga koju je to, kakvu i koliku šansu imao Marković protiv Miloševića, Kadijevića i ostale bulumente.

@Ian

Izlazi u Hrvatskoj roman Tomaša Zmeškala Milostný dopis klínovým písmem.
Čini mi se jako zanimljiv tip. Nigdje ne mogu naći odakle mu je otac? Pretpostavio sam, naime, da mu je otac iz Afrike, ali možda i nije. A on je, koliko vidim po pisanju, fetivi Pemec.

@Hugo

Večeras sam bio na izvlačenju skupina za Euro, odnosno na gledanju prijenosa koji su organizirali zajednički poljski i ukrajinski ambasador. S jedne mi strane sjedila Mila Horvat, s druge Zoran Mamić. Ona, hvala ne bih. On, iznimno pristojan i kulturan za stolom, prava suprotnost bratu. Nego, što sam htio reći... pa da, to da sam mu ispričao o tome kako si ti otkrio smisao svog odlaska u Australiju: Dinamovo proljeće u Europi.
I to je dobro podnio.