pročitao novog Austera (Sunset Park)...te se,opet!,pomalo razočarao...
krene obećavajuće,ima se tu i priče i likova i konteksta,i onog 'mog' New Yorka koji volim (zanimljivo-neke scene baš u 'Balthazaru' u SoHou)pa se se sve naglo razvodni i promućka,da bi završilo razočaravajuće kao nekakav coitus interruptus...I tako već nekoliko naslova u nizu.Kao da Auster ima ugovor sa izdavačem po kojem mora štancati romane bez obzira na kvalitetu.Zbunjuju me i relativno solidne kritike-ili manipulacije djelovima istih koje nam podmeću naši izdavači?
Uglavnom,nekad sam jako volio Austera (osobito kad sam prvi put pred 10ak godina pročitao Bruklinške priče,ili kad sam pogledao Dim...),no ovo danas toliko je bezvezno da bih svima preporučio da Sunset Park naprosto-preskočite.
Because of a few songs wherein I spoke of their mystery-women have been exceptionally kind to my old age