Doduše, malo sam pročitao kako to stvarno funkcionira pa ima i nekih naoko nebuloznih stvari.  Recimo, ja mogu od autora otkupiti pravo na njegovu pjesmu, i onda svi tantijemi od nje idu meni, makar ju nisam, teoretski, nikad ni čuo, a kamoli napisao i jedan njen dio - vidi pod Happy Birthday to You recimo).  Ili da bi, u teoriji gotovo svako slušanje glazbe, osim u samoći sa nosača zvuka koji si sam kupio, trebalo biti podložno plaćanju tih royalties.  Recimo instruktorica u fitnessu donese na sat aerobika koji vodi svoj vlastiti CD i pusti muziku - plati prava na javno izvođenje.  I tako dalje i tako bliže, mada se zapravo puno toga ne provodi.  Teoretski za svaki tulum u svojoj kući bi morao platiti autorska prava na glazbu...

No, sve to skupa ima neke veze sa samom glazbom i njenim izvođenjem ili kopiranjem.  Autori (glazba, tekst, itd) i izdavači (vlasnici same snimke) prijave svaku pjesmu koju su napravili svom udruženju, i dostave omjer u postocima koliko kome od njih pripada od naknade.  A oni koji glazbu plaćaju pošalju uz naknadu formular u to udruženje sa listom pjesama koje su izvođene, i onda se ti novci, u pripadajućim omjerima, isplate vlasnicima.  Dakle, u pitanju su konkretne pjesme i konkretni autori, a ne kao u ovom našem zakonu gdje se ne zna ni koje će to pjesme biti kopirane niti tko im je autor, niti, apsurda li, hoće li uopće ikakve pjesme biti kopirane na CD.  Ja još uvijek nemam riječi na taj ozakonjeni reket i kriminalizaciju svakoga tko uopće pomisli kupiti prazni CD recimo.  Na koju foru to još nije ustavni sud poništio?!?

Ok, neće ni baklja ni petarda nikog ubiti (osim ako se nagura nekom u usta, ali i to se dogodi skoro pa nikad), a u tim fajtovima pogine možda jedan, najviše dva čovjeka godišnje, pa ono, šta sad, ko da je to najveći problem u društvu.  Isto tako, neće mene ni arsen ni cijanid niti ijedan od ostala 42 otrova šta ima u dimu cigarete ubiti, a vjerojatno niti puno naškoditi ako stojim kraj nekoga tko puši (a što neki tu i tamo imaju leće u očima pa na njih ne vide ili astmu pa im se pluća stisnu kao da im slon stoji na njima, to je tako rijetko da šta sad, nije to neki problem).  Mislim, tu se govori o nekakvom "progonu" pušača, što implicira to da pušenje nekakvo PRAVO pušiti (jer bez prava ne može biti niti "progona", zar ne?)  Kako netko može uopće pomisliti da ima nekakvo "pravo" na pušenje?  Nije mi to jasno nikako, kao ni to da netko može misliti da se na utakmici ima "pravo" pofajtati, kao niti to da neki imaginarni i neutvrđeni autor ima "pravo" očekivati da ja planiram kopirati njegovu općenitu i teoretsku pjesmu na CD koji sam upravo kupio, i za to dobiti vrlo stvarne i utvrđene novce.

(Sad će mi netko reći da je to fašistički, jer je i Hitler govorio da kako Židovi mogu pomisliti da imaju "pravo" biti to što jesu, ili uopće biti... ili neki slični reductio ad absurdum.... ali uz najbolju volju, ne vidim kako se, po ikojim civilizacijskim tekovinama, pušenje može smatrati pravom?  Mislim, ako ja nemam pravo mokriti na ulici u Austinu, TX, jer ako me uhvate, hapse me za "indecent exposure" što me čini registriranim seksualnim kriminalcem (živa istina!), a mokrenje je fiziološka potreba... Štoviše, ako ne mokrim neko vrijeme, onda sam bolestan, a ako ne pušim onda nisam bolestan.  Čak naprotiv!  A mokriti nemam pravo na javnom mjestu, a pušiti bih trebao imati?  KAKO?!?)