Kino kad se uhvati vremena i volje za ugodan (produljeni) večernji izlazak, ostatak u ''piratskoj špilji''. Teško mi se u zadnje vrijeme odlučiti za kino ponajviše zbog (ne)kvalitete nove kinematografije pa ti se i vrijeme provedeno u fotelji bioskopa najčešće čini kao uludo potrošeno.

Dragaš je i meni simpatičan lik, ja ga zovem Casperom - dobrim duhom koncertnih zbivanja. Uvijek je tamo, vidi se da uživa u glazbi i da voli posao kojim se bavi. Međutim, Dragaš kao glazbeni kritičar uvijek upada u zamke subjektivnosti, što je sasvim normalno kod pristupa prema bilo kakvoj umjetnosti, ali nije normalno kod posla kojim se bavi. Smatram da bi osobne afinitete prema nekom izvođaču ili bendu svaki kritičar trebao smanjiti na najmanju moguću mjeru i suditi kvalitetu nečijeg rada u kontekstu kompletnog žanra. Zaista je urnebesno čitati o transcendentalnim Acinim iskustvima, božjim priviđenjima na Jesus Etc., a stavljati u istu rečenicu karizmu Wilca sa jednim Stonesima, a naročito autorski genij Jeff Tweedyja sa onim Neil Younga je bogohuljenje. Pa jedan Neil Young je u razdoblju od '68-'78, uz eventualnu iznimku American Stars 'N Barsa, doslovno ištancao 10 remek djela suvremene glazbe. A spomenuti American Stars 'N Bars, najslabiji Youngov album iz tog razdoblja, je nedostižno autorsko djelo za najbolji Wilcov album.