Ne znam ako sam dobro skužio poantu, ali čini mi se da je ovaj članak ilustracija nečega što vidim i po svijetu i u HR, a to je nedefinirana uloga vlasti u društvu, odnosno nedefinirane granice između javnog i privatnog, individualnog i univerzalnog.

Ako je neboder privatno vlasništvo, zašto bi ga porezni obveznici morali obnavljati?  Moj djed (pok.) i baka u Daruvaru imaju kuću čija je fasada nekakvi zaštićeni spomenik, ostavština, šta li, i ne smije se mijenjati niti pustiti da propadne, ali su kao vlasnici oni uvijek bili odgovorni, financijski i drugačije, za njeno održavanje.  Nisu dobili ni pare ni lipe, (a ni HRDića kad im je ta ulična fasada prostrijeljena mecima i oštećena gelerima) od nekakve vlasti.  Njihova kuća, njihova stvar, njihova odgovornost za društveno dobro u privatnom vlasništvu.  Valjda je taj princip.
Ako je neboder drušveno vlasništvo, neka ga održava, opet, vlasnik.  Dakle porezni obveznici.

To mi se čini slično kao ova Obamina zdravstvena reforma.  Kao, trebali bi svi biti osigurani, ali ipak ne smijemo oštetiti privatne osiguravajuće kompanije i izložiti ih rizicima i nelojalnoj konkurenciji od strane vlasti, pa ćemo onda zakonom zahtijevati da si svaki građanin kupi policu na slobodnom tržištu, i tako osigurati univerzalnu pokrivenost.  Ma da ne bi.  Oni bi socijalnu medicinu, al da ne bude socijalna, jer to je babaroga riječ još iz hladnog rata...

Čini mi se da bi mnogi trebali, što bi Mile rekao, "pregrist govno" i odlučit se šta je "na snazi".  JeR socijalizam ili kapitalizam?  A onda je dalje sve samo po sebi jasno.  Jer za miješati elemente trebaš biti ODLIČAN alkemičar, a takvi, ako ih ima, obično imaju Nobelove i ine nagrade, jer vlasništvo je jako zahebana pravna odrednica.