Bran za predsjednika!

Eto, i nešto proizašlo iz pera Vjekoslave Huljić može postati umjetničko djelo, barem u obradi
http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=tD_BRkIJ_QQ

Cogitabam esse te Exceptionem

Sika govori...

sta cine marusic, dzevad alihodzic i marusic ?

a Hrvati odabraše šutnju.Ili su slušali Topsonove budnice.

Old Sport,mrzim vas,bre!

i posebni pozdrav forumskim ...

ja priznajem da sam gledao valjda svaki Ivanisevicev mec devedesetih... onda je televizija jos dosta toga i prenosila, pa ako bi dosao u polufinale/finale nekog turnira, mogao si racunat da ce to prenosit. Vece turnire su znali prenositi sve meceve. Kad i nije bilo prijenosa, koliko sam puta jutro pocinjao teletextom ili clankom Sportskima, samo da vidim kako je odigrao

volio sam ga jer je bio kreten. Pravi homo balcanicus, talentiran, zivcan, nadrkan kad mu ne ide i nepredvidljiv, izgledao je kao da ga boli ona stvar za taj tenis i da sutra moze otic posadit farmu naranci u Tromsou. Mogao je razbit Beckera, pa spusit od Haarhuisa (od njega i je non-stop gubio). Mogao je vodit 6:1, 4:2 i 40:15 i spusit mec... nikad nisi mogao predvidjet kako ce taj mec zavrsit. I sto je najbolje od svega, punih deset godina je izdrzao u vrhu. Istinabog, mogao je osvojit puno vise turnira nego sto je osvojio, izgubio je 200 meceva koje je mogao i morao dobiti, no nema veze. Sve smo mu oprastali i oprostili. Deset godina kreten nije naucio izac na mrezu i lagano zavrsit bod. Zabrijao je da je Muster i da ce sve izmjene dobit igrajuci dva metra iza osnovne crte. I Mico i ja smo pretrpjeli nekoliko mozdanih udara zbog njega. I opet smo gledali u teletext u pola osam ujutro prije skole, samo da vidimo kako je sinoc odigrao u Miamiju. Bio je nas, nas simbol. Eto, i mi mozemo sve, samo kad bi malo zapeli!

Ljubicic je druga stvar. Nikad toliko emocija oko njega. Bar ne za mene, obicnog navijaca. Izasao je na teren i odigrao svoje. Nakon cetri gema si mogao znati kakav mu je dan i hoce li to dobiti. Ko da je rodjen u Svedskoj, a ne kod nas. Jedini put kad sam bio na iglama je bilo prilikom onog Davis Cupa u protiv Amerikanaca. Onda sam u jedan iza ponoci sjedio kraj kompjutera i zurio u liveticker njegovog meca s Roddickom. Ej, liveticker na tenisu! Toga devedesetih nije bilo. Gledanje teleteksta ili sad neta, da vidim kako je odigrao u Miamiju? Bas i ne. Stvarno bi se morao sjetiti da uopce igra i natjerati se da trazim stream za neki njegov mec 


a i prosla me totalno zelja za ozbiljnijim pracenjem tenisa. Osvojili smo Wimbledon, osvojili smo Davis Cup i to je za mene to - osvojili smo sto je bitno, ovo ostalo se ionako igra samo da se popune termini. Za moje vracanje tenisu je potrebna neka iskra koja ce zapalit oganj, ono nesto vise, neki ludjak. Goran, ne Ivan

Ian, dvije opaske.

Rodick-Ljubićić je prenosio HTV. Sjećam se, jer je to jedan od rijetkih tenisa koje sam gledao.

Osvojili smo (mi svi skupa, naravno) i Roland Garros. Jest da i punimo žuti tisak redovito, ali yebiga, osvojili smo.