na prvi pogled izgleda sve jednostavno: komunisti suruju s Hitlerom i tek kad Hico napravi zivotnu gresku i napadne Majcicu Rusiju, onda evo i njih... pa gdje ste bili do sad??? Mi rodoljubi smo vec odradili pet ofenziva i oslobodili pola zemlje dok vama nije dosao signal iz Moskve!?!? Halo, bre????
o dokumentima koji iz Moskve "naredjuju" pocetak ustanka 22.6 ne znam (mogao bih se okladiti da ne postoje), no nekoliko stvari je tu zanimljivo:
1. napad je poceo u 22.6. u 4 ujutro, a Siscani par sati kasnije, pod punom ratnom spremom, krecu u sumu. To ni danas u vrijeme mobitela i fejsbuka bas ne izgleda normalno. Mozda su imali direktnu telefonsku vezu Kremlj-Sisak?
2. kad smo vec kod Staljina, on sam (a time naravno i CCCP) prvih par dana uopce ne shvaca da se radi o totalnom napadu: on misli da se radi o pogranicnim carkama, pritisku Nijemaca, bucnom nacinu kako iskamcit neke sitnije korekture granice i pojacati izvoz ruskih sirovina u Reich pod povoljnijim uvjetima. Cak odbija i primiti ruske generale koji traze upute za organiziranje obrane. Smatra da ce svakim nepromisljenim postupkom zapravo isprovocirat Nijemce da stvarno krenu u napad. To je potvrdjeno istrazivanjima u ruskim arhivima.
Tek nakon 7-10 dana Staljin shvaca da Nijemci misle ozbiljno (vec su u predgradju Minska) i tek onda krece konkretna borba, totalna mobilizacija, lijepe se plakati Matjuska Rus Zovet, Staljin se obraca naciji na radiju, a dane su i upute svim komunistima sirom svijeta da krenu u borbu. Ova se vrlo lijepo kronoloski uklapa u zasjedanje KPJ u Beogradu kojim je narod pozvan na ustanak i Dan borca 4.7
Buduci da ni sami Rusi ne shvacaju da se radi o ratu, tesko da su nekog mogli instruirati 22.6 da krene u borbu.
3. komunisti kao sredstvo svojeg politickog djelovanja koriste agitaciju, propagandu, a ne zaziru ni od oruzja. Oni su stalno spremni na nekakav ustanak - ustanak koji prelazi u Revoluciju po uzoru na Oktobarsku je njihov sveti cilj. Zato su stalno spremni i zato ih ni nova endehazijska vlast bas ne stedi. Tesko da im je trebao impuls iz Moskve pa da nastave sa svojim djelovanjem i u NDH. Prije ili kasnije bi do sukoba doslo, i bez otvaranja Istocne fronte.
Zanimljivo je (i do danas na zalost nedovoljno istrazeno) da Staljin vjerojatno nije imao nista protiv priznanja NDH. Isto tako je i priznao Tisinu slovacku drzavu
4. ostaje pitanje Osvobodilne fronte. Osvobodilna fronta je osnovana 26.4, dakle dva mjeseca prije napada na CCCP i tjedan dana nakon kapitulacije Kraljevine. Pokretac osnivanja je Komunisticka partija Slovenije, s Borutom Kidricem. Radilo se o sirokoj koaliciji "zdravih" snaga u Sloveniji, a koje su se protivile okupaciji i podjeli zemlje. Sredstvo otpora: oruzana borba. Odmah se krece u akcije ilegalaca, napadaju Nijemci i Talijani, pocinje otpor. Dva mjeseca prije njemackog napada na CCCP. Bez uputa iz Moskve. Do danas je 26.4 u Sloveniji praznik Dan otpora okupatoru
KPJ je u cijeloj prici zapravo efemerni faktor. Uopce ne vladaju svojim celijama daleko od centra. Netko daleko od centra zapravo djeluje po svojem nahodjenju, sto uopce nije cudno za ratne okolnosti. Oni se zapravo silno zele svidjeti Rusima i Staljinu, no ovi uopce ne obracaju paznju na njih. KPJ je ko onaj zec iz vica koji vodi sobom medvjeda kroz sumu i svakoj zivotinji prijeti: os se tuc? os se tuc? Onda kaze zivotinja "ocu", pa izleti medo iz grma i prebije ju. I onda zeko slavodobitno "vidi kako sam te istukao" ---------> KPJ je jako stalo da ju drugi shvacaju ozbiljno i kurtxi se da radi po uputama iz Moskve, no CCCP u njoj vidi samo musicu i dugo mu je trebalo da prizna Titove partizane kao nekakvog partnera (kao ravnopravnog partnera ih nikad nisu ni priznali). A Tito se trudio, jako: cak je i Prvu proletersku brigadu dao osnovati na Staljinov rodjendan.
Zbog toga odlazak Janjicevih partizana u sumu nije mogla diktirati centrala. I zbog toga su i bili kaznjeni sluzbenim zaboravom do 1990.
ima tu jos par teza, al mi se vise ne da pisat
tvrdnja o neaktivnosti komunista se bogato iskoristava u revizionizmu smrdljivih cetnika, jer su oni eto bili prvi ustanici i samo sto nisu krenuli u rat protiv Nijemaca, kad su ih sprijecili partizani. I tako sve do jeseni ´44 i prvih ruskih ceta u Srbiji: oni bi u bitku i da pokazu Nemcima kako se bije, no komunisti ih ometaju. Pravi antifasisti, jel. Protiv recimo Talijana naravno nisu ni namjeravali ratovati, niti su ispucali jedan metak - oni nisu bili okupatori otadzbine, vec vjerni saveznici
[uredio ian wright - 27. lipnja 2012. u 10:52]