evo jedne istinite anegdote vezane za HNS-moj kolega i poznati arKitekt imao je nekidan zakazan sastanak sa Zorkom Srebrićem u Rusanovoj...i kaže njemu Zorku neka 'sjedne u Vlatkovu sobu' (??) i sačeka ga 'dok nešto obavi'...i S.N. ga poslaša,sjedne u Vlatkovu sobu...čeka...i čeka...prođe pola sata...prođe i sat...gase se svjetla u Rusanovoj...S.N. izađe  iz Vlatkove sobe tražiti Zorka u mračnoj i napuštenoj kući nogometa...kad začuje hrkanje iz jedne sobe (a bilo je 6 popodne)-proviri u smjeru hrkanja...a tamo naravno Zorko 'Čestitam' Srebrić ubio oko za stolom...i zaboravio na mog kolegu kog je 2 sata ranije poslao da ga 'pričeka u Vlatkovoj sobi'...

Recimo da se u neku ruku mogu složiti sa Dashikijem, ali sam bliži Bojanglesu.
Sigurno da svatko ima svoje afinitete što, naravno, treba poštovati.
Ali, otići u New York posjetiti npr. jednu od stotine galerija ili muzeja koje NYC nudi, vidjeti ESB, ući u Carnegie Hall, prošetati se Central Parkom ili, primjerenije hrvatskim običajima, pljunuti sa Brooklynskog mosta je sigurno mnogo korisnije i plemenitije za svaku individuuuuu (osim ovog pljuvanja, jel') nego npr. roknuti 7 Ožujskih, majmunski se glasati na ''Za dom spremni'', vikati ''Srbe na vrbe'' u utakmici protiv Malte/Latvije/Vanuatua/Nizozemskih Antila ili na bilo koji drugi način izražavati osobine kromanjonskog čovjeka. Psihoprofil takvih čobana je zaista vrijedan 1000 doktorata.
Razlike postoje.

zasto?


vidi se da nikad nisi bio navijac... nije to uopce neki veliki trosak... uostalom, repka igra par puta godisnje i nekakav entuzijast si to stvarno moze priustit

jebo vas fusbal.

Iane, tebi je ono što se redovito događa na našim tribinama navijanje? Mene bi, da sam igrač, majke mi, bilo sram. Najgore od svega je što se atmosfera na stadionima uvijek hvali, fanatična hrvatska pubilka, 12 igrač, najbolji navijači... Ako je to dobra atmosfera, ako su to pravi navijači - onda ću uvijek ostati kući. A potegnuti 500-600 km da budem dio ''hrvatskog navijačkog ludila'' mi pari na ludost.

Dinamo je zivotna ljubav. Nju ne biras, s njom si se rodio i dobio je za cijeli zivot, kao da se radi o roditeljima

repka je atraktivna mladja ljubavnica koju sam upoznao 10 godina kasnije... imali smo lijepih par godina i izleta, cak smo i prozivjeli dosta toga, no covjek se s vremenom zasiti, kao i svake ljubavnice i s godinama primjecuje prve sjedine, tu i tamo joj nesto omlohavi i pocne se smezurat, seks je samo odradjivanje posla... kuis, drago ti je kad ju vidis, no par puta godisnje je sasvim dovoljno

s Dinamom zivim svaki dan

I ja bi takvu ženu koju ne moram gledati nijedno proljeće već 40 godina. 

sad ce ispast da sam staro trkeljalo, no devedesetih (kad sam ja bio gotovo na svim tekmama repke i kad sam s njom isao i na gostovanja) je bilo drukcije... razliku cini to sto su je (narocito na gostovanjima) vise pratili ultrasi nego obicni "civili".

Danas je navijanje totalni seljacizam, nekih ultrasa tu ni nema i onda navijanjem naravno vladaju cobani... sjecam se ko danas kad sam toga odjednom postao bolno svjestan: tekma s Islandom u Maksimiru 2003... prvih pola sata se navija "Srbe na vrbe", "ajmo, ajmo ustase", "za dom spremni" i "tko ne skoci pravoslavac"

devedesetih se to nije skandiralo, bar ne do utakmice sa Srbima '99

nije se pustalo ni Thompsona na stadionima... on je tad bio umjetnik druge lige, poznat po novokomponovanim hitovima kao sto su "Grkinjo znaj" i "Rosa"