Jesi vidio ovo u NL Gazda? Hoće li se dati u politiku, jeR to ona nova snaga za kojom žudimo? Jesi član?
GRAĐANSKA INICIJATIVA UDRUGA RIJEČKI VAL RADI PLAN ZA BOLJU RIJEKU PO UZORU NA LJUDEVITA ADAMIĆA
Dečki iz 60 i neke nude optimizam nove Rijeke
Desetak uspješnih Riječana žele promišljati put kojim Rijeka mora krenuti želi li biti jako i snažno središte kao što je bila u vremenima otprije 100 ili 200 godina. Oni su: Saša Randić, Zlatko Kolić, Vladimir Mozetić, Danko Venturini, Valter Peculić, Zoran Matijašić, Boris Popović te Saša Žiković
Njihov je uzor, potvrdio nam je poznati riječki i hrvatski arhitekt Saša Randić, Andrija Ljudevit Adamić, trgovac i poduzetnik s prijelaza 18. u 19. stoljeće, poticatelj gospodarskog i kulturnog razvoja grada na Rječini. Oni žele novu Rijeku, Rijeku optimizma, Adamićevu Rijeku; oni su generacija rođena 60-ih, a zajednički, na vrlo sličan način, osmišljavaju razvoj i potencijale Rijeke, grada o čijoj ne odviše perspektivnoj sadašnjosti također dijele mišljenje. Njih desetak, kao nukleus grupe koja namjerava okupiti sve kreativne i slobodno misleće pojedince bez stega stranačkih politika, naprosto žele promišljati put kojim Rijeka mora krenuti želi li biti jako i snažno središte kao što je bila u vremenima otprije 100 ili 200 godina. Na neki način točka njihovog okupljanja i forma oko koje se organiziraju je upravo registrirana udruga Riječki val, kaže arhitekt Saša Randić, bivši predsjednik Društva arhitekata Hrvatske, koji je s donedavnim partnerom Idisom Turatom na raznim hrvatskim, europskim i svjetskim natjecanjima pobrao niz prestižnih stručnih nagrada.
– Organizirali smo se s željom da u Rijeci nešto napravimo. Cijelo hrvatsko društvo u proteklih 20 godina izuzetno se pasiviziralo. Sada, sasvim pogrešno, očekujemo da će netko »odozgo« nešto promijeniti i riješiti. To, međutim, nije u prirodi stvari. Realno smo prepušteni sami sebi. Namjera nas okupljenih oko Riječkog vala vrlo je jednostavna i ni po čemu nije pretenciozna - želimo Rijeku optimizma, Rijeku s većom perspektivom i jasnijim smjerom razvoja. Želimo o tome potaknuti javne rasprave i razmjene mišljenja. Smatramo da je participacija građana u izgradnji, uređenju i svakom obliku promišljanja grada povijesno utemeljena i kroz Ljudevita Adamića. On je dio zarađenog novca vraćao u svoj grad Rijeku pa je tako izgradio i kazalište sa 1.600 mjesta. Nažalost, mi nemamo financijske kapacitete Adamića, ali potencijal koji imamo u svom znanju želimo staviti u funkciju našeg grada, kaže Saša Randić.
Rijeka, Trst, Kopar
Njegovi istomišljenici u projektu nove, optimističnije Rijeke redom su uspješni pojedinci uglavnom već poznati široj javnosti: neurokirurg Zlatko Kolić, direktor Medike u Rijeci Vladimir Mozetić, suvlasnik Ventexa Danko Venturini, vlasnik W-projekta Valter Peculić i suvlasnik tvrtke Aluktim Zoran Matijašić. Uz njih su i Boris Popović iz Alarm automatike te prodekan Ekonomskog fakulteta u Rijeci Saša Žiković, koji je u zadnjoj fazi organizacije okruglog stola na temu grada i industrije, odnosno reindustrijalizacije Rijeke. Žiković kaže da su na to okupljanje pozvani gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel, Trsta Riccardo Illy, Kopra Boris Popovič te uprave Adrisa i Jadran galenskog laboratorija, dviju prestižnih kompanija čija su poslovna iskustva iznimno vrijedna.
– Smisao ovakvog okupljanja je kroz referentne sugovornike analizirati da li treba i je li moguće promijeniti smjer kretanja Rijeke iz grada uslužnih djelatnosti u grad proizvodnje. Upravo zbog njihovih iskustva, kao gradova sličnih Rijeci, zvali smo predstavnike Trsta i Kopra. Kroz razgovore s predstavnicima Adrisa i JGL-a nadam se da ćemo dobiti pojašnjenje na pitanje da li bi investitori bili spremni ulagati u reindustrijaliziranu Rijeku, kaže Žiković.
Građanska inicijativa udruge Riječki val nije jednostrano politički obojena, ne svrstava se ni uz jednu opciju, a svatko, pa makar došao i iz neke političke stranke, sa svojom je idejom dobrodošao. Neurokirurg Kolić smatra kako ova grupa ljudi, uspješnih u svojim poslovima, mora skupiti glave koje znaju i mogu različito razmišljati.
– Naravno, mi ne znamo sve i zato želimo na okupljanje potaknuti što veći broj kreativaca kako bi u nekom trenutku prezentirali svoje osmišljene stavove. Obzirom da nismo stranački ljudi, možemo i smijemo razmišljati svojom glavom pa je naša prednost što nismo ograničeni često uskim stranačkim interesima. Ne želimo biti ni oponenti vlasti niti se svrstati uz oporbu. Samo želimo biti neki treći s dobrim idejama, želimo biti »opinion makeri« koji smatraju da Rijeka više ne smije biti taoc dvije politike - državne i gradske koje se sukobljavaju, kaže Kolić.
Primjer Zadra
Mozetić pak kaže, razmišljajući konkretno, kako treba utvrditi što je moguće u Rijeci implementirati od prakse sličnih gradova: Trsta, Kopra, Ljubljane i Zadra, najaktivnijeg hrvatskog grada posljednjih osam godina. Prema mišljenju Ventturinija, svi ovi gradovi uspješniji su od Rijeke.
– Slika, naime, govori više od riječi. Kopar je, naprimjer, shvatio da živi na moru i od mora. U tom gradu more ispravno vide kao resurs za luku, nautički turizam i industriju... Kopar je u tom smislu ispred Rijeke posebno zato što je u malom akvatoriju uspješno pomirio različite djelatnosti na moru. Kada ovo govorim, pred očima imam i Barcelonu. Naravno, po mnogočemu neusporedivu s Rijekom, no isto kao i Rijeka i ona je imala lučki dio grada koji je bio prljav i zapušten. Kroz plan otvaranja grada prema moru, za EXPO i Olimpijske igre, lučka su postrojenja dislocirana, a centar grada otvoren za primjerenije i atraktivnije sadržaje. Želimo da se takvi prostori koji su važni za razvoj grada stave u funkciju. Uspješne modele, poput Barcelone, koliko god je moguće u Rijeci treba preslikati. O tome treba diskutirati i nalaziti rješenja, kaže Ventturini.
Randić i Kolić pojasnili su da je problem što grad nema ingerencije nad lučkim područjem što znači da zbog realizacije projekata koji su viši interes treba pomiriti politički suprotstavljene opcije.
– U kontekstu lučkih područja treba preurediti Porto Baroš i Deltu. Preko noći se mora maknuti žica i otvoriti prostor Porto Baroša i Demetrove ulice, kao najzapuštenijeg dijela grada s najvećim potencijalima, kaže Randić.
Zdravstveni turizam
Obzirom da je neosporno kako je Rijeka u krizi gospodarskog identiteta, naši se sugovornici slažu da treba pronaći ideje i projekte koji imaju najveće potencijale i mogućnosti realizacije.
Ravnatelj Medika Vladimir Mozetić kaže da u Rijeci, u kojoj se provodi zadovoljavajuća zdravstvena zaštita te kvalitetni zdravstveni projekti na razini i Grada i PGŽ-a, treba promicati zdravstveni turizam.
– U sjevernim i zapadnoeuropskim državama postoji tendencija da se njihovim građanima, zbog zdravstvenih problema, omogućuje boravak u toplijim krajevima. Nama u Rijeci i PGŽ-u takvi su planovi atraktivni jer znače kombinaciju zdravstva i turizma. Usmjeravanje u zdravstveni turizam dodatno bi aktiviralo naše turističke potencijale, kroz takvo usmjeravanje pravilno bi se valorizirali more i klima kao naše komparativne prednosti, a u potpunosti bi se mobilizirali i postojeći ljudski i stručni kapaciteti, kako u zdravstvu, tako i u turizmu. Poanta je da bi Sveučilište u Rijeci s kampusom bilo u funkciji stvaranja visokoobrazovanog kadra koji bi nalazio posao u gradu i regiji s više mogućnosti i prilika nego što ih sada ima, kaže Mozetić. Peculić smatra kako sve turističke potencijale koji su slobodni treba usmjeriti u nišu zdravstvenog turizma.
Reindustrijalizacija
– Od Mošćeničke Drage i Lovrana, preko Rijeke i Opatije pa do Crikveničko-vinodolske rivijere, Krka i Gorskog kotara - što god može, treba biti u funkciji zdravstvenog turizma. No, prije svega treba taj plan dobro osmisliti i u realnom roku ga početi primjenjivati, kaže Peculić.
Kolić pojašnjava kako je Rijeka u zdravstvu bila avangardna još prije 40 godina te smatra kao je sada došlo razdoblje da se osmisle nova rješenja koja će Rijeku opet pozicionirati na vrh vrhova. Naravno, naši sugovornici nisu propustili spomenuti jedan već postojeći oblik zdravstvenog, preciznije »zubnog« turizma u Rijeci - stomatološku kliniku Rident. Uglavnom, u ideji zdravstvenog pa i »zubnog« turizma naši sugovornici prepoznaju potencijale za javno-privatno partnerstvo. Prepoznaju i mogućnost, kako je rekao Matijašić, gradnje senior naselja, u kojima bi stranci s ciljem zdravstvenog dolaska na šire riječko područje boravili na razini primjerenoj standardu života koji imaju u svojim državama.
– Na taj način među ostalim pokrenula bi se zamrla građevina, kaže Matijašić.
U bližoj perspektivi udruga Riječki val, ojačana novim istomišljenicima, osmišljavanje razvoja Rijeke planira provoditi kroz tematska okupljanja i okrugle stolove gdje će se ciljano, uskoro, naprimjer, s temom reindustrijalizacije Rijeke, artikulirati razni stavovi koji će se u kratkom roku formulirati kao konkretne ideje.
Privući snažne strane kompanije
Jedna od komparativnih prednosti Rijeke je, kaže Matijašić, njena pozicija i kadrovski resursi.
– Pametnom fiskalnom politikom, raznim olakšicama i poticajima u Rijeku i riječki prsten treba privući velike kompanije da se presele ovdje. Treba im omogućiti uvjete za otvaranje velikih ureda koji će im biti prihvatljiviji nego negdje drugdje. Rijeka u mnogim segmentima može imati jak kadar koji velikim kompanijama poput talijanskog, odnosno multinacionalnog Saipema, može biti ključni razlog njihovog dolaska i boravka. Mi, imamo intelektualni servis koji treba staviti u funkciju jakih firmi. Trebamo se brže nego dosad prilagođavati novim okolnostima na tržištima i trebamo biti fleksibilniji nego dosad, kaže Matijašić.
– U politici to nije tako, ali bi bilo dobro, zbog zajedničkih interesa razvoja, da se politika u mnogim elementima funkcioniranja ugleda na privatni sektor koji pred sobom ima ideju s jedne i cilj s druge strane. Između je realno vrijeme u kojem se posao mora obaviti. Tako se utvrđuje što je uspjeh, a što neuspjeh, kaže Matijašić.
Pogoni bez zagađenja
Peculić smatra kako u Rijeci, nakon što su u prvih dvadeset godina hrvatske neovisnosti propale gotovo sve tvornice, ponovno treba stvarati nove vrijednosti.
– Bez novih zagađenje u Rijeci je moguće otvarati nove proizvodne pogone. Prostorne mogućnosti postoje, a kadrove imamo. No kroz povlastice treba potaknuti investitore da dođu ovdje. Grad Rijeka to, nažalost, ne razumije dovoljno, kaže Peculić.
Gospodarstvo umire
Darko Ventturini kaže da je jedan od najvećih problema informatičke industrije iz koje on dolazi sve slabije i nekonkurentnije gospodarstvo.
– Informatika mora služiti povećanju konkurentnosti gospodarstva koje umire. Stoga se postavlja pitanje hoćemo li mi uopće i kome biti servis. Naše tržište, a to je žalosno jer Rijeka ima studij računarstva, toliko je slabo da gotovo i ne postoji, kaže Ventturini, koji je primijetio kako se u raspravama o bilo kojem potencijalnom projektu odmah primjećuju prepreke u realizaciji.
Riječke klupe
Dosad je udruga Riječki val realizirala projekt »riječke klupe« koje bi trebale postati prepoznatljiv simbol grada Rijeke. Mnogi su se dizajneri javili na javni natječaj na kojem je kao najbolje odabrano rješenje arhitekta dizajnera Jaše Zelmanovića i kiparice Jelene Azinović.
Adamić glavni junak riječke priče
Ljudevit Adamić (Rijeka 1766.-1828.), trgovac i poduzetnik, projektant i graditelj, poticatelj gospodarskog i kulturnog razvoja, čovjek je velikih dosega, prijatelj mnogih uglednika, moćnih političara i vojskovođa. Osnivač je i vlasnik brojnih manufaktura, brodovlasnik i posjednik niza kuća i imanja. Kao graditelj i »građevinski kancelist« riječkoga gubernija te poticatelj kulturnoga i društvenog života svim silama radi na preobrazbi Rijeke u moderan grad. Projektira urbanističke zahvate - izgradnju novih ulica te pokreće sadnju drvoreda platana. Radi na izgradnji Lujzijane, ceste koja će bolje povezati riječku luku i unutrašnjost. O svom trošku gradi veliko kazalište (1805.) koje može primiti tisuću i šesto gledatelja. Andrija Ljudevit Adamić jest glavni junak riječke povijesti onoga vremena, prijelomnog doba i razdoblja na putu prema konačnoj demokratizaciji i industrijalizaciji koju će glavnini kontinentalne Europe tek sredinom 19. stoljeća donijeti val novih građanskih revolucija i jednako nezaustavljivo širenje željeznice, kao i razvoj proizvodnje čelika.
Bliska Ladonja
Govoreći o utjecaju politike Randić iznosi stav kako se gradovi, što očito ovdje mnogi ne žele shvatiti, ne uređuju i grade kroz apstraktne platforme i stranačke politike, već kroz konkretne projekte. Upravo zato, kažu naši sugovornici, njihov je plan pokušati projektno pristupati problemu koji se identificira, pronađu se rješenja i kreće se s realizacijom. Po tom modelu, bliska im je udruga Ladonja Plinia Cuccurina koja je krenula kao inicijativa građana u sredini koja je bitno drugačija od Rijeke, ali su odlični efekti postignuti u relativno kratkom roku zahvaljujući upravo projektnom pristupu problemima.
