Šta se čudiš, popularan si ti u svim krugovima di su dečki i "dečki". 

E pa "dečki" žao mi je što ste stekli takav dojam, ali me ne interesirate!

koja je sad fora s ovim unisex vile-avatarima?

samo za mrkvinja-kakvo je nebo danas popodne bilo nad Vejom

HVALA!!!

neobjašnjiva sreća, otvoriš forum a u gro planu Veja kakvu pamtim iz nekih prošlih vremena. "Rodna" kuća zadrugara mrkve je niti dvjesto metara zračne linije od mjesta gdje si kresnuo okidačem. zvonik bi mi virkao kroz prozor dok sam bio klinjo, svaki pogled na njega me oduševljava, smiruje i ispunjava veseljem.

partija bidni Iztok,a svi se mi uglavnom nerviramo zbog piz****...

45g,činio mi se da udarcem šake može rastaviti Bruklinski most...i nema ga više.

Uvijek kad bih vidio Puca,sjetio bih se sportske 1987. kad su mladi uzrasti bivše Juge postali prvaci svijeta u

a)nogometu
b)košarci
c) rukohvatu

U istoj kalendarskoj godini!?
Jebateled,to je meni najveće sportsko ČUDO,a vidio sam svega i svačega.
Triple-double Jugoslavije iz 1987. meni je krov krovova.

I na taj događaj nije me asocirao ni #7 ni Decembarski,već baš-Iztok Puc. 

Stvarno tragedija... baš je bio div...

Ima sam ga čast vidjeti na terenu, na jednom pripremnom turniru u Umagu, tamo 1990-te.  On je taman prešao iz Borca u Zagreb.  Mene kao niti 17-godišnjeg mulca seniori Zameta vukli sa sobom po pripremama to ljeto, i tako se mi zagrijavamo prije utakmice protiv Zagreba.  Ja više gledam na drugu stranu gdje se zagrijavaju Puc, Jelčić, Obrvan, Ćavar, Tomljanović, Gudelj, Banfro... ono, TV u boji...  Prva epizoda, na golu "Beli" Stojanović uzme nekog od njih mlađih da stanu na 7m, a on metne ruke iza leđa i ovaj ga mora gađat u glavu skoro svom snagom.  Nakon svog šuta pri zagrijavanju golmana, ja se vraćam na kraj reda na centar, a oni preko sad već pucaju sa svojih pozicija Stojanoviću, i dođe na red Puc.  Digne se s 11m, pogodi prečku, lopta odleti skoro do krova dvorane i padne na našu stranu terena (koju iskusni Žiljak, sada trener po riječkim klubovima, odma "smrači" nekud, pa poslije Kamenica dolazio u našu svlačionicu jebat nam mater radi te lopte...)  Nakon tog šuta, Stojanović pošalje Puca u tri p.m., viče na njega da nije normalan i da će nekog ubit na zagrijavanju, onako raspižđen ode s gola.... a 5 minuta prije mu je onaj drugi morao svom snagom nabijati loptu u facu!  Takvu šutinu *u životu* nisam vidio ni prije ni poslije.  Ako ste ikad igrali rukomet, onda si samo zamislite napucati loptu u prečku iz skok-šuta s 11m tako da se ova odbije 30-tak metara unatrag prije neg što padne na zemlju... čudi me da nije puknuo gol ili barem lopta pri tom.

I takvog diva pokosi ovako, "iz čistog mira" takoreći... ono, danas ga više jednostavno nema... A ja se danas živciram oko toga ako ću malog u subotu stići odvesti na njegovu utakmicu...  Što je život!

E Bojane da znas da sam se upravo te godine danas setio (doduse nisam bio siguran da je rec bas o 1987) i o tome pisao na temi o Pucu.