ian wright piše:
ne znam cijelu pricu i ispricavam se na naivnosti, no zato postoji metro... bar bi na Manhattanu mreza trebala biti dovoljno gusta

------------------
Komentar, tj. pitanje ti je na mestu 100%. Subway bi i bio najlogičnije rešenje da nije bilo jednog "ALI" - a to je bagaž. Gazda se tu auto-hendikepirao gotovo u startu kada je nakon samo tri dana već imao nekih dvajes kila sveže pazarenih libri. Ergo, usledila ja kupovina dodatne ambalaže. Dodaj tu još i oveću ručnu torbu + shopping vreću (veličine XXL) prepunu koječega i metrou moreš reć samo, Bok stari, neki drugi put! Pa na aerodromu su mu ladno opalili žuti karton u vrednosti tri dobre večere jer je prešao "dozvoljenu težinu"!
Evo i mladjani Rookie je poslao svoj prilog koji vam je još više dočarao sliku manhattanskog kaosa. Iliti, Osmi krug pakla. Možda bi tek neki Dostojevski ili eventualno Sartre mogao da vam približi taj egzistencijalni angst u formi osećanja totalne bespomoćnosti.
I za kraj, jedna "antropološko-psihološko-seljačka" opservacija: Dodatno neprijatan momenat u ovoj mojoj priči je osećaj krivice, bez da si kriv! Hebga, sedim za volanom... auto pomerim za nekih 25cm... opet čekam... a u glavi samo kuva! Besmisleno je i glupo, ali kad si isfrustiran, ljut i nadrkan - ti gotovo spontano krećeš da se prazniš nad nekim . Tražiš "krivca". Tako sam ja juče u sebi psovao sve druge vozače na Manhattanu! Kao, "baš su morali sad da se vozikaju"! Ali Gazda je, pak, imao mene za objekat svojih frustracija (iako je bio krajnje kulturan i nije me psovao. Naglas.).
Ovde u auto-školi moraš da odslušaš ukupno 5 sati predavanja na temu, "Road Rage" - "Ulično besnilo", odn. kako ga izbeći. Kao, kako (o)vladati sopstvenim emocijama... Ma koja je to apstrakcija jebateled! Da je se juče u 2 poslepodne našao za volanom na Manhattanu i Dalai Lama bi puko ko Krašov "Petit Beurre". Garant.
[uredio NYC - 02. prosinca 2011. u 20:43]