Tako je govorio moj pokojni ćaća...

Imam jedno pitanje za sve forumaše-koliko vam je u životu bitna ura?,jer sam od onih koji gotovo da u krevet idu sa satom na ruci i koji ne mogu zamisliti da iz kuće izađu bez sata,taman kad na jogging idem...

Također,sat imam gotovovu svakoj prostoriji u stanu...vjerujem da preko dana barem 200-300x pogledam na uru.

Kako vi stojite po tom pitanju?

Hocy,vidimo se ponedjeljak na Plestrowu!;-)

Odlično! Radujem se skorašnjem susretu na Plestrowu! :)

ja generalno volim mehanicke precizne stvari... jedan od izbora za fax mi je bio i strojarstvo, valjda radi toga. srecom sam odustao iako sam popravio tomos4 

uglavnom dosta sam spretan i precizan oko tih detaljnih sitnih stvari, pa si umisljam da sam se rodio prije 50ak godina, ili koliko li vec da bi se najradje bavio urarstvom. zadubis se u cisti, precizni poso i napravis/popravis nesto sto je blizu nekog mehanickog savrsenstva koje covjek moze napravit... jasno mi je da je to nocna mora vecini ljudi   al eto... volim popravljat stvari koje onda savrseno kliknu...

recimo, fascinantna mi je cinjenica da se oni vrhunski satovi sa enormnim cijenama jos uvijek rucno moraju slagat jer ne postoji dovoljno precizna masinerija da ga slozi  i to u vremenu u kojem se laserima skidaju dioptrije i sto li vec...

s druge strane, dat tisuce para za neki sat mi je osobno totalno besmisleno. mada kuzim razlog visoke cijene i kuzim da je to kul imat... kad za neusporedivo manju cifru mozes kupit jednako funkcionalan sat, nista manje lijep...

odnosno kad kupis mercedesa barem znas da ces lakse prezivit sudar nego u corsi... a sat je sat. ako ne zaustavi metak jedina funkcija mu je da pokazuje tocno vrijeme.

----------

malo sam odlutao... uglavnom ontopic. imam jedan stari omikron na navijanje koji je u urara na nastimavanju. i jedan seiko samonavijajuci (ili kako li se to kaze) kojeg mi je iskreno zao nosit s obzirom da je malo vrijedniji da ga ne izgrebem. a i nekako mi ima prefensi izgled za mene... oba dobivena nasljednim putem 

sad dok ne pokupim taj stari nosam neki swatch na bateriju koji su inace dno dna, jer su swatch valjda jedini satovi koje mozes bacit u smece kad se nesto dogodi.

a da imam neki patek neznam kako bi se prisilio da nosim svakodnevno takvu cifru na ruci... u biti da ga imam vjerojatno mi nebi bilo bitno, jer bi znacilo da sam bogat 

jedno duze vrijeme nisam nosio sat (kao imam mobitel)... ali jebo mobitel, koce ga vadit stalno...

Zanimljiva je i priča o ponovnom uzletu švicarske industrije satova koja je u silnom zamahu posljednjih godina (rastu nekih 20% godišnje unatoč globalnoj recesiji)'zapravo se radi o pravom malom fenomenu.Čak i u jednoj Italiji-gdje je kriza ogromna;luksuznišvicarski satovi bilježe ogroman rast prodaje,nekih 15% čini mi se...

Ja priznajem da su mi satovi slabost-vjerujem da se radi o nasljednoj "bolesti"-moj je ćaća bio slab na satove,moj je nono bio slab na satove;pa sam lijepu kolekciju Omegi i naslijedio,a nešto sam i sam nadodao...uglavnom,dobar sat je nešto na što bih bio spreman potrošiti i nešto veću svoticu-ne pijem,ne pušim,ne ne kockam,ne kurvam se...pa neki porok si mogu i dozvolit.

Omega,IWC,Panerai,Tag-Heuer ili Bell & Ross...nije bitno.A nije to ti skupo kako neki misle...

svaka čast,jedino ako mi moreš objasniti...ovo ne kurvam se...mislim da se i kurvaš...kaj tu imaš tak jako potrošiti?
ili stalna ljubavnica koja iziskuje lovu
il plaćaš kurvama,pa bi onda razmel,da to košta ko poroci pušenja,kockanja,alkohola...
ili po tvojoj percepciji,kurvanje i ubod znači odlazak sa svakom u najbolji restoran?