ima vec 15-tak godina kako ne nosim sat na ruci... imao sam ga ko klinac, sanjao godinama o onom satu s digitronom (tko je prosao osnovne skole 80-tih, dobro zna o kakvom kultnom satu i statusu koji je vlasnik imao pricam

) dok ga nisam dobio tamo negdje iz Graza. Au feste tog dana i ostalih dana... no, vec onda mi moj anarhisticki gen nije dao mira, pa sam u ileganoj, ali savrseno isplaniranoj akciji, mijenjao sat za hrpu (bilo je brat-bratu jedno 10 kg, dvije velike vrece za smece) stripova

... ha cuj, s 12-13 godina se prioriteti jasno znaju. Roditelji nisu imali bas razumijevanja. Buduci da kao pravi ilegalac ni pod najvecim mukama nisam priznao s kim sam doticni sat zamijenio, stripovi su ostali, sata vise nije bilo, a moji roditelji su dozivjeli prvo veliko zivotno razocaranje u sina-nasljednika
kasnije je tu bilo i nekih drugih satova, no jednom se neki pokvario i umjesto da ga odnesem uraru, ja sam poceo hodat bez sata na ruci i tako je to ostalo... u medjuvremenu sam se do savrsenstva isprakticirao u virenju drugim ljudima na ruku koliko je sati, znam sva mjesta po gradu gdje se nalazi neki sat na ulici i nije bilo neke realne potrebe za satom, ako njegovu funkciju svedemo cisto na informatora koliko je tocno vrijeme... uostalom, uvijek pitas nekog koliko je sati. Problem je sto 105% ljudi misli da se zapravo radi o nekom manijaku s izlizanom i losom uvodnom recenicom
onda su dosli mobiteli i tu imam sat i tako ce cini mi se i ostat. Stalno dobijam neke diskretne ponude da mi netko iz najuzeg okruzenja kupi/pokloni sat ("jao vidi, kako je lijep"), no uvijek odustanu kad vide moje totalno nezanimanje za doticni predmet
Osnovni problem je sto nikad nisam volio nakit na sebi, satove, prstene, lancice, nausnice, narukvice, piercinge i ostale gjigji-migjije. Da bi ga nosio, sat bi imati jos jedno 20 raznih funkcija. To sve imam na mobitelu
Kako kaze Kauboj, danas satova imas bas svuda
[uredio ian wright - 13. prosinca 2011. u 08:52]