sve te države su zapravo,zajedno sa zastavama i himnama, su da prostite- jedan veliki klinac...kome to znači-dobro, neka znači.
doživljaj je subjektivan i osobne prirode, no moram primijetiti da se homogenizacija po osnovi zastave i himne najčešće desi pri nekim lošim ili prizemnim izljevima strasti, npr. na nogometnim stadionima, ili ratovima.
ne znam,ne pada mi na pamet gdje se zastava i himna rabe primjereno i dostojanstveno. (?) Uglavnom je to u svrhu manipiliranja najnižim strastima...No ipak, lijepo i dostojanstveno mi je vidjeti zastavu i slušati himnu kad recimo vaterpolirci osvoje zlato na OI. No da mi zaigra srce ili da me ispuni ponos kao 77% Hrvata (kao da su oni osvojili zlato a ne Samir Barać),...ne, to se meni ne desi.
Ali 'nacionalni' ponos me ispuni kad vidim Dioklecijanovu palaču s palmama, arhitekturu Novakove ulice u Zg, Motovun, ili kad čitam ili slušam Arsena Dedića, s kojim me povezuje 1000 niti, i za kojeg osjećam da pripadamo istom 'korpusu', zastave i himne tu su nebitne.
i nikako da sebi objasnim kako to da Profa i ja nismo isti narod, kad u biti jesmo isti narod.
[uredio bojangles - 07. rujna 2012. u 10:29]
Because of a few songs wherein I spoke of their mystery-women have been exceptionally kind to my old age