ja ne volim kišu jer volim šetati, pješačiti, trčati, boraviti na ulici i sl... a kiša baš ne ide uz to. i ovdje pada danima neka dosadna kiša, a kiša u Mostaru je opjevana i ovaj je grad po njoj poznat ko i po mostu, svojim pjesnicima i tako nekim sitnicama...
taman sad nađoh neke fine stihove Mike Antića koji mi leže uz ovu noć...
Ova je pesma za tvoja usta od viŠanja i pogled crni
Zavoli me kad jesen duva u pijane mehove
ja umem u svakoj kapiji da napravim juni
i nemam obicne srece i nemam obicne grehove
Podelicu sa tobom sve bolesti i zdravlja
zavoli moju priliku sto tetura niz dan
sutra nas mogu sresti ponori ili uzglavlja
-svejedno lepo je nemati plan.
Lepo je biti cinovnik ili doktor,
uputi telegram mom ocu:"Postoji tuzna divota
vas sin ne ume ljude da spasava od smrti,
on, znate, spasava od - zivota..."
Zavoli moj trag osmeha na rubu case,
na cigareti,
i blatnjav hod duz ulica koje
nekuda vode.
Bicemo suvise voljeni ili suvise prokleti.
Budi uz mene kada odem.
danas pročitah i dva prelijepa stiha Kike Sarajlića:
Tvoje oci su mi jedina lektira
u ovom danu koji prolazi i odlazi.
nisam mogao da ih ne postam ovdje...
[uredio riki_mo - 23. travnja 2008. u 00:10]