bojangles je napisao/la:
Brane,sad ću ti nešto iskreno reći na ovu temu,mislim na groblja.
Ja to radim i zbog tih dragih ljudi u Kastvu,a temeljna misao koja me navela da dugo i duboko,promislim o ideji groblja,je grob mojih roditelja.
...koji je takav da NIŠTA ne govori o divnim ljudima koji su tu sahranjeni.Baš ništa tamo nema o tome koliko su dobri,koliko duhoviti,koliko šarmantni,plemeniti i posebni bili ti ljudi.I dolazeći na taj grob,i razmišljajući o ŽIVOTIMA moje mame i mog tate,rekoh sam sebi-pa to može i drukčije,to MORA moći biti drukčije.
Nisam mislio da ovo gore zvuči patetično,ali tako je nekako ispalo.Tako vam je to kad volite Titanic i filmove Hugh Granta.

Vidi cijeli citat
Ma ne brini, romantične komedije i melodrame meni su zakon! Stvarno, svaka čast za čitavu ideju, ima li uopće nešto slično igdje drugdje? Kad smo L. i ja bli prije 10 godina u Normandiji, najviše su nas potresla ona vojnička groblja. Naravno, i američko, ono s početka Vojnika Ryana, ali tek da vidiš njemačko! S hrastovima i kamenim pločicama u travi, evo sad mi pada na pamet, upravo ovo što ti govoriš, spoj monumentalnosti (i to mitološke, wagnerijanske, walhalijanske) s memorilijanošću i duhovnošću.
Clint Eastwood: They go on and on with all this bullshit about “sanctity”—don’t give me that sanctity crap! Just give everybody the chance to have the life they want.