dida je napisao/la:
Kranjčević je koliko se sjećam dugo godina bio direktor Beogradske filharmonije, a dobar dio 90-tih je proveo kao ravnatelj Opere zagrebačkog HNK-a.
Vidi cijeli citat
Bio je sef-dirigent, odnosno nesto sto se zvalo "direktor za specijalne projekte" Simfonijskog orkestra RTB-a, nakon sto je bio sef istog takvog orkestra (RTZ-a) u Zagrebu. Jedan od tih specijalnih projekata bio je i onaj zajednicki nastup oba orkestra u Beogradu i u Zagrebu - svirali su Cajkovskog, Petu simfoniju i Prvi klavirski koncert - solist je bio Pogorelic. OKo tog su se koncerta lomila koplja i to po muzickim pitanjima (udvostrucavanje orkestra i svi problemi koje takav postupak nosi) kad se vec bas i nije smjelo po politickim.
Ja sam jos bio jako mlad i bio sam na tom koncertu u Lisinskom i meni je to zvucalo super, napokon tutnjava kakvu sam oduvijek zelio od simfonijskog orkestra.

Inace, sto se tutnjave tice, Kranjcevic mi je bio i profesor zborskog pjevanja na Muzickoj akademiji. Znao je imati genijalne provale (nakon kojih bi, doduse, cesto neka jadna studentica plakala, osobito je na piku imao solo pjevacice), ali uz to razdoblje vezu me samo najljepse uspomene: prije svega moj prvi i predzadnji nastup u Lisinskom: pjevao sam u zboru u Devetoj Beethovenovoj. Nakon toga razumijem strast onih ludjaka koji jure tornada i pokusavaju uci u "eye of the storm". Biti usred zbora i usred zvucnog tornada finala Devete jednako je velicanstveno, samo ipak manje pogibeljno, no i to ovisi o senzibilnosti pojedinca.
Clint Eastwood: They go on and on with all this bullshit about “sanctity”—don’t give me that sanctity crap! Just give everybody the chance to have the life they want.