previše volim Kauboja da bih (svima vama) priuštio sedam rundi Zagora protiv Sila Majka;u disciplini za koju od početka tvrdim da uključuje barem jednako subjektivnih koliko i objektivnih argumenata

 

no,ne stoji ovo što je,vrlo paušalno rekao o hazeni,koja se igrala sve do pred II. svjetski rat,pa je onda rukomet baštinio (kao još neki) 40 godina tuđe povijesti

 

u osnovi svega stoji i to da ja SILNO,vrlo iskreno,poštujem sve sportove i sportaše,a moram priznati da Ivana Balića čak i volim.No također,iskreno kao što Kaubojac govori o modernoj umjetnosti i poeziji,ja priznajem da mi je rukomet...pa onako...blesast sport,baš za ljude koji nisu uspjeli u košarci pa ih poslalo u susjednu dvoranu gdje su,hebiga,malo manje talentirana djeca.To je moj stav,dakle ponavljam-isti kao Kaubojev o poeziji,...no mene se zbog mog stava čereči,...a on može isto to reći o poeziji i Maljeviču,a da nitko ne zucne...

 

I tko tu sad ima dvojbene kriterije?

 

Također,i nije u domeni subjektivnosti,ali rado bih na tu,moram reći glupu što diskusija ide dalje,stavio koeficijente gledanosti košarke i rukometa u svijetu,sve marketinške efekte koje proizvode,pobrojio košarkaške i rukometne(?) časopise u Hrvatskoj i Svijetu,...itd....itd.

 

A za kraj bih,kao odvjetnik na kraju monologa,pustio svima vama film koji prikazuje HISTERIJU koju su izazvali košarkaši Dream Teama u Barceloni.To ne mogu mjeriti ničim egzaktnim,kao što to dragi prijatelj (bez ironije!) voli kad 'mjeri' rukomet i košarku,Maljeviča i Kandinskog.

 

Ma znate što-neka nama i košometa,i rukometa...bolje nego da djeca čitaju 24 sata ili gledaju Eksploziju i BB...

 

No ne zamjerite mi što će na mojoj osobnoj skali košomet i rukomet uvijek biti kao Mozart i Salieri.

 

Dosta s ovim.

 

Vratimo se hrani,sisama,nogometu,letargiji i slomljenim srcima.

 

Ono bitno oku je nevidljivo-kaže Mali Princ,a vi svi nemojte me razapinjati ako napišem ono što osjećam.A i nije da nisam iznio par kila vrlo opipljivih argumenata.