I taj gavran postojano,još je tamo,još je tamo,

na paladi blijedoj sjedi, što se iznad vrata diže;

Oko mu je slika živa zloduha,što sniva,

Svjetlo, koje ga obliva,sjenu mu na podu riše;

Moja duša iz te sjene,koja se na podu riše,

Ustat neće-nikad više!

(1845.)

Mr Anderson (Catalan) made a YAWL of his own too,gentlman!Thank you mr.Anderson!

ps-kad smo već kod Pjesnika svih pjesnika,znate li zašto se football momčad iz Baltimore-a zove baš-Ravens?

ne.  jel mozda zbog edgara allana poea?

bojangles, kakvu to jedrilicu non stop spominješ... šta su ti pjesnici bili neki brodograditelji?? (Očito film nisam gledao.)

to je pjesnik ajkula iz boke!

 Danijel Dragojević u svojoj pjesmi 'Gdje su' malu djecu naziva:

'ti mali kotrljajući samoglasnici'...

može li se ljepše?

 evo vam jedna za ugodan vikend:

Mjesta,by Danijel Dragojević

S nekog mjesta

Bog se vidi

na nekom čuje,

na nekom mu se govori.

Gotovo nikada se na jednom mjestu

istovremeno (tko će znati zašto?)

ne zbiva više od jedne radnje.

Ali ima mjesta na kojima se

Bog ne vidi,ne čuje,ne sluti,

ne čeka i na kojima mu se ne govori.

Izuzetna su i rijetka takva mjesta,

a tako potrebna ljudskom srcu.

 Zanimljiva tema. Evo jedna meni jako draga:

          Utjeha kose

                               A.G. Matoš

Gledo sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.

Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.

Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,

U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.

 Stara pjesma

O, ta uska varoš, o ti uski ljudi,
O, taj puk što dnevno veći slijepac biva,
O, te šuplje glave, o, te šuplje grudi,
Pa ta svakidašnja glupa perspektiva!

Čemu iskren razum koji zdravo sudi,
Čemu polet duše i srce koje sniva,
Čemu žar, slobodu i pravdu kada žudi,
Usred kukavica čemu krepost diva?

Među narodima mi Hrvati sada
Jesmo zadnji, robovi bez vlasti,
Osuđeni pasti i propasti bez časti.

Domovino moja, tvoje sunce pada,
Ni umrijeti za te Hrvat snage nema,
Dok nam stranac, majko, tihu propast sprema