preduhitrio me Catalan svojim izborom Ujevicevih pjesama koji mi je osobno najdrazi pjesnik, uz njega dragi su mi Cesarić, Jesenjin (posebno u Cesarićevim prijevodima), Neruda te Janko Polić Kamov koji je predstavljao pravo otkriće kad sam u srednjoj skoli pod prinudom pisala referat o njemu; pjesnik, romanopisac, novelist, stilisticki posve suprotan gore navedenima, avangardan, nazivaju ga Vitezom crne psovke i Pjesnikom apokalipse
PJESMA NAD PJESMAMA
Podjimo, Ciganko moja, crna ljubavi moja;
potamnjela je put tvoja i oci su tvoje crne;
noge su ti isarane i masna je kosa tvoja;
sva si crna, sva si divlja, o crna ljubavi moja.
Ljubim krik iz ociju tvojih i ljubim krik iz grudiju tvojih;
u njemu je ljubav nasa i u boli se ljubi zena i bol radja djecu,
o gola ljubavi moja.
Velika si u slobodi i veca je ljubav nasa,
nasa je ljubav tamna ko suma i krvava ko bozanstvo;
zena je moja prva od zena:crna ko noc, tajanstvena ko oblak,
divlja ko cjelov moj i prevratna ko stihovi moji.
Nasa ce ljubav biti kaos:mutna i izmijesana i ljudi joj ne nadjose dolicne rijeci;
mi cemo se cjelivati goli i topli i stipaj ce biti krvava pjesma nasa,
cupat cu ti kose, a ti ces tiskati oci svojeu dusu moju i bijes ce biti
prokleta pjesma nasa;
svijat cemo se ko zmija i plaziti ko ideal-i tragika ce biti ocajna pjesma nasa;
zatravit ce nas ljubav nasa-sibat ce nas strahotom i bol ce biti grozna pjesma nasa;
suma ce biti hram nas i trava postelja nasa-kaos bozanstvo nase,
a duse nasa zrtva.
Iz kaosa ce se izviti dijete, nase dijete-o nezakonska zeno moja i
nezakonska ljubavi moja;
i njegovo ce ime biti:nezakonsko dijete;
i gacati ce svijetom gladno ko strast nasa, prokleto ko pjesma nasa
i krvavo ko ljubav nasa;
i lomit ce se kletva na nj i nece imati medju ljudima mjesta;
proklinjat ce i oca i majku i ljubav njihovu, a psovku ce dizati od ljudi do boga;
cemer ce i groza drhtati kuda prodje noga njegova i nece imatio mrve suhoga kruha;
hvatat ce ga i vezati, i zlocin ce biti hrana njegova.
..........................................................
Nezakonsko dijete nase, o nezakonska majko njegova-
bezimeno ko zlocin i osamljeno ko glad!
I klicat cemo glasom cjelova nasih i punocom krvi nase:
O bezimeni, nase si dijete!
I nas ce klik biti klik zaqnosa i drskosti:ogroman ko vjecnost,
strastven ko stipaji i zamaman ko zena u mraku sumskome.
Podjimo, Ciganko moja, crna ljubavi moja;
ljubit cemo se u kaosu, a iz kaosa ce nicati dijete,
dijete krvio nase, dijete dusa nasih, dijete zivota nasega.
Podjimo,Ciganko moja, gola ljubavi moja;
i rodit cemo dijete, bezimeno dijete;
i nadjest cemo mu ime, najljepse ime od lijepih:
Prevrat ce biti ime njegovo, o nezakonska ljubavi nasa!