Društvo mrtvih pjesnika

123
...
91011
...
808182
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 16.06.2003.
Poruka: 18.025
31. srpnja 2006. u 06:52

 Vidim, dogodilo se upravo ono cega sam se bojao kada sam prvi put otvorio ovaj topic... degradirani smo odlaskom na drugu stranu   !!! Prvo smo se svi bili napalili... da bismo se onda expressno "ispuhali".

Zato apelujem na sve "ljubimce" lepih reci i jos lepsih kitica (no pun intended   ): Hajde da sacuvamo ovu lepu temu od uobicajenog laganog umiranja! Zato i dalje postirajte lepe stihove - samo nemojte bas da se potpuno ispucate u 3 dana! Nego, svako malo - po jedna lepa pesmica za laku noc! Why not?

Za bojanglesa:

I Never Saw A  Moor (Emily Dickinson 1830-1886)

I never saw a moor,  

I never saw the sea;

Yet know I how the heather looks,

And what a wave must be.

 

I never spoke with God,

Nor visited in heaven;

Yet certain am I of the spot

As if the chart were given.

 

P.S. Da li ko zna kako najjednostavnije uneti "single line spacing" (razmak od 1 reda) kao "default" pri pisanju/postiranju poruka ovde? To se javlja kao problem pri pisanju poezije gde su obicno redovi kratki, ali nakon sto ukucam "enter" na kraju reda, cursor se automatski spusti za DVA reda.  Pokusao sam sa otkucavanjem "space" bar-a sve do sledeceg reda, sto je izgledalo OK, ali postirana verzija je odjednom izbacila one cudne kodove "nbsp" itd...Ideas, anyone...??? Question  

_______________________________________________________

SACUVAJMO DRUSTVO MRTVIH PJESNIKA! 

     
[uredio NYC]
bojangles
bojangles
Dokazano ovisan
Pristupio: 19.01.2005.
Poruka: 16.414
31. srpnja 2006. u 09:03

 Dragi prijatelju NYC-uljepšao si mi jutro!U danu u kojem sam se nadao započeti godišnji odmor,već u 8i12 mi je zazvonio telefon...hitna kretenarija iz biroa,hebiga...no,zato si me ti uistinu raspoložio s ovim stihovima.Naravno da nećemo dopustiti da se topic ugasi,no chance!,o Captain my Captain!(obzirom da sam sebe bahato nazvao John Keating-om,Djembinha Nuwandom a Catalana Andersonom,ti možeš biti samo iznad nas-Captain my Captain!)

I obzirom da su mi jutros prekinuli snove,evo jedna Arsenova

NITKO VIŠE NE SANJA

Nitko više ne sanja

prošlo je doba sretno

tko da se jebe s time

svi hoće-konkretno.

 

Nitko više ne sanja

snovi su za slabe

svi su užasno budni

u igri su barabe

 

Nitko više ne sanja

isti su noći i dani

oko nas vječito lebde

neispavani...neispavani

 

Nitko više ne sanja

malo tko više spava

moje posljednje snove

također prekriva java.

Because of a few songs wherein I spoke of their mystery-women have been exceptionally kind to my old age
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 16.06.2003.
Poruka: 18.025
31. srpnja 2006. u 11:40

 "Captain"...?! Velika je to cast ali i - odgovornost! Zato bih radije da ostanem medju "Forum Poets" - pored onih koje ti spominjes tu su jos i sophie, catalan, nikita, dida, boranija, vejn, dimnjacar...i drugi. Tu mi je, zasad, sasvim OK!

Inace, Keating mi je od pocetka profesionalnog rada jedan od glavnih uzora! Potpuno se identifikujem sa njegovim odnosom prema laznim i suvisnim autoritetima u skoli. Mnooogo vise postignes kada prema uceniku/studentu pristupis ravnopravno: prvo, kao covek, pa onda tek kao "nastavnik". 

Lepo plovi na vakanci! 

Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 11.10.2003.
Poruka: 70
31. srpnja 2006. u 13:24

E da samo znate koliko mi je drago kad vidim da ovoliko ljudi voli poeziju.

Inace meni je Kosticeva 

Santa Maria della Salute
 neprevazidjena. Pogotovo kad sam negdje na internetu pronasao Kosticevu biografiju i pricu o tome kako je pisao ovu pjesmu. Tek onda shvatis koliko je ova pjesma velika.

bojangles
bojangles
Dokazano ovisan
Pristupio: 19.01.2005.
Poruka: 16.414
31. srpnja 2006. u 20:16

 NYC,mnogo je pjesnika oko nas,i dobro da je tako.Ako se smijem pohvaliti,i moj rad sa studentima (honorarno za sad) upravo je baziran na liku Johna Keatinga kojeg je tako neponovljivo utjelovio Robin Williams.Nema veće sreće nego kad te ti divni mladi ljudi prihvate na način kako su Anderson,Nuwanda,Neal i ekipa prihvatili Johna Keatinga.

BL,a da nam svima pošalješ te stihove?(ako je riječ o venecijanskoj crkvi Santa Maria della Salute,riječ je o meni jednoj o najdražih crkava!?)

Because of a few songs wherein I spoke of their mystery-women have been exceptionally kind to my old age
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 11.04.2006.
Poruka: 9.880
31. srpnja 2006. u 20:25
Meni je uz  Santa Maria della Salute najdraza Duciceva PLAVA PTICA



Zašto plačeš, draga, svu noć i dan ceo:
Izgubljena sreća još uvek je sreća!
I taj jad u duši što te na nju seća.
To je jedan njezin zaostali deo.

Ne daj mutnoj suzi na sumorno oko:
Sreća nikad ne mre, ni onda kad mine.
Taj eho kog jedva čujes iz daljine.
To je još ona zbori u tebi duboko-

U samotne noći, kad žalosne šume
Reke pune zvezda, gore pune sena...
Do sluha ta pesma ne dopire njena,
No duša sluti, čuje, i razume....
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 08.12.2005.
Poruka: 11.625
31. srpnja 2006. u 20:59
bojangles

pogledaj prvu stranu, vec sam "okacio" tu pjesmu...kako ti je promaklo?
bojangles
bojangles
Dokazano ovisan
Pristupio: 19.01.2005.
Poruka: 16.414
01. kolovoza 2006. u 16:11

 ne znam kako je u ostatku Hrvatske ali na Kvarneru je dan baš kao iz ove pjesme Pabla Nerude,u prijevodu Nikole Milićevića

ZAROBLJEN U JESENI

Bilo je sedam i trideset

jedne jeseni

i ja sam čekao

nije važno koga.

A vrijeme,

umorno da bude sa mnom,

malo po malo ode

i ostavi me sama.

 

Ostadoh s pijeskom dana

s vodom

s talogom

tužnog,umornog tjedna.

 

-'Što je?'-reče mi

lišće Pariza-'koga čekaš?'

 

I tako sam više puta bio ponižen,

najprije od svjetlosti koja je odlazila,

onda od pasa, mačaka i oružnika.

 

Ostadoh sam

kao samotan konj

kad na pašnjaku nema ni noći ni dana

samo sol zime.

 

Ostadoh

tako bez ikoga, tako prazan

da je proplakalo

posljednje lišće

i onda je padalo kao suze.

 

Nikada prije ni poslije

ne ostadoh

tako nenadano sam.

Bje dok sam nekoga čekao,

ne sjećam se,

bijaše glupo,

prolazno

ali to bijaše

trenutačna samoća,

ona samoća,

koja se bijaše izgubila na putu

i koja nejednom, poput vlastite sjene,

razvi svoju beskrajnu zastavu.

 

Onda pobjegoh s onog

ludog ugla

najbrže što sam mogao,

bijaše to kao da bježim ispred noći

ili ispred nekog mračnog kamena

koji se kotrlja.

Beznačajno je to što pričam,

no to mi se dogodilo dok sam čekao

ne znam više koga, jednog dana.

 

Because of a few songs wherein I spoke of their mystery-women have been exceptionally kind to my old age
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 16.06.2003.
Poruka: 18.025
01. kolovoza 2006. u 20:01
Catalan i Bojangles: R-E-S-P-E-C-T!
bojangles
bojangles
Dokazano ovisan
Pristupio: 19.01.2005.
Poruka: 16.414
03. kolovoza 2006. u 23:51

 ne dam da tema nestane,i zato evo jedna Arsenova,meni osobito draga.

PUSTI NEKA SPAVA

Pusti neka spava.

Ne diraj njegov san.

Ovog kralja nikada ne budi.

Veći od njeg bit će prosti ljudi

ako ostane bez svog kraljevstva,

gdje se vlada samo dok je noć.

 

Pusti neka spava.

Ne diraj njegov san.

Ako jednom probudiš sanjara,

jedan svijet bit će bez vladara,

a od pjesnika i kralja tvog

samo prosjak ostat će ti tad.

Because of a few songs wherein I spoke of their mystery-women have been exceptionally kind to my old age
123
...
91011
...
808182
  • Najnovije
  • Najčitanije