Imaš neki posao gdje ti je sve dobro, i imaš bubam 500 domaćih radnika koji su zadovoljni

Kompanija ima prihod, jer radnici dobro rade, radnici isto jer imaju dobre plaće, država isto jer imaš domaće ljude koji rade, reklo bi se win win win

Ali ako će doć 500 stranih imaš sljedeću situaciju:

Radnici su nezadovoljni jer su im se plaće prepolovile budući da imaju duplo manje posla pa time i zarade na istu satnicu (a plaćeni su po dostavi a ne po satu)

Zadovoljan je uvoznik radne snage jer ne radi ništa i zarađuje od tuđeg rada

Možda je i država zadovoljna, ako će gledat neke ekonomske pokazatelje, ali ako si radi njih sjebao svoje državljane, to nije ono zašto država postoji - jer država je tu da se brine za svoje državljane a ne za tuđe, ili za džep vladajućih. Međutim, uvijek se nešto može prikazat kao uspjeh što nije. Ili, "to su svi prošli".

Realno, ja ne vidim tko je tu profitirao osim korporacije, stranog radnika, i uskog sloja "poduzetnika" očito povezanih s aktualnom vlašću koja im je omogućila da naprave što su napravili

Čak nije ni krajnji korisnik usluge, jer čak i u novinama, a kamoli na društvenim mrežama mogu se naći članci i komentari o padu razine usluge, što nije neobično jer su ljudi došli u sredinu koju ne poznaju, a ni engleski im baš nije jača strana

Ukoliko se organiziramo i odemo svi na jednu platformu gdje će bit samo domaći možda korisnici to prepoznaju pa svim ovim pohlepnim lešinarima pokvarimo planove

A to šta neki posao "nije zahtjevan" (ajde ti vozi bicikl po buri navečer ili po kiši, recimo, ali meni je recimo po kiši vozit izazov i zanimljivo) a dobro je plaćen - razlog više da se boriš za nj, zar ne?

Tu dolazimo do toga zašto je u Hrvatskoj bolje živit nego u Njemačkoj: jer ćeš biti dobro plaćen za posao u kojem uživaš, da možeš radit kad ti se radi, da si doma - što je ono što mi u Dalmaciji zovemo fjaka, da nemamo stresa: je li smijem ja uopće reći nešto o tome na temi koja se zove "Ekonomija, gospodarstvo i statistika"? :)

. Kod mene u manjem slavonskom mjestu "vec" imamo i dvoje doktora stranaca.

Uopće nije pitanje koliko je posao zahtjevan ili ne.

Može biti najzahtjevniji i da zarađuješ crkavicu - pomoćni radnik na baušteli-, a može biti i najlakši, doslovce da sjediš na guzici cijeli dan i imaš specifično znanje koje ima mali udio ljudi (npr. doktor), a da primaš predsjedničku lovu.

Stvar je ponude i potražnje. Da li nudiš nešto što je rijetko/traženo i nezamjenjivo? 

Nema potrebe za zaštitom i uplitanja države da štiti nekoga domaćeg jer eto nije učenje za svakoga.

Poanta je da ti budeš taj učen radnik i pod time ne mislim samo na akademike, već stručan bravar, moler,tesar,klesar,mesar štagod i da su pod tobom ti isti Nepalci koje usmjeravaš i vodiš.

Ako hoćeš ostati na razini Nepalca, ostani i propadni. Ova zemlja želi ići naprijed, a udarni kapital svake države su učeni i sposobni ljudi. Tko ovo razumije, nije mu teška pomisao što najbesmislenije zamjenjuje neuka ekipa sa jugoistoka Azije, a ti dobivaš priliku otići stepenicu iznad.

Ako hoćeš ostati na razini Nepalca, ostani i propadni. Ova zemlja želi ići naprijed, a udarni kapital svake države su učeni i sposobni ljudi. Tko ovo razumije, nije mu teška pomisao što najbesmislenije zamjenjuje neuka ekipa sa jugoistoka Azije, a ti dobivaš priliku otići stepenicu iznad.

Čovjek nema pojma o materiji o kojoj priča, već isprazno teoretizira, a ja se trebam skulirati, ok. Istina, bilo je previše ovo što sam ga neizravno prozvao bolesnikom - valjda nema nikog ovdje da podržava robovlasništvo. No ovdje stvari nisu čiste kao što mislite pa krenimo redom u obračun s mitovima:

1. Kaže sve što sam ja napisao nije poanta, a napisao sam da su s jedne strane pohlepni lešinari, a s druge strane ljudi koji žive od svojeg rada (nisam napisao da plaćaju porez državi i vrte novac većinom kući, što se podrazumijeva, međutim nisam siguran da je to vama bitno i da shvaćate, pa evo i to naglašavam) - njemu je poanta "da ja (?) budem učen radnik i da su (u biti) poda mnom stranci koje bi ja usmjeravao i vodio"

U praksi vam to znači sljedeće, samo se vi ili pravite slijepi i gluhi, ili smatrate da je takvo nešto nemoguće: ti "učeni radnici" kako ih kolega naziva već postoje, a njihovo usmjeravanje i vođenje se sastoji od toga da dovede stranog radnika, uzme mu novac jer ga je doveo, smjesti ga u uvjete nedostojne čovjeka toliko da i domaći ljudi prosvjeduju (zamisli da ti u zgradu dođe 20 ljudi koji žive u istom stanu i koji pune 20 baterija za skuter svaki dan i svaku noć, to je pitanje dana kada će se dogoditi nešto loše). Nadalje, ti ljudi po hrvatskom zakonu o radu ne smiju raditi više od 40-43h tjedno, međutim, oni rade jer im je tako naložio "učeni radnik koji ih vodi i usmjerava", koji svjesno krši zakon i, gle čuda, ne dobiva nikakvu kaznu koja je propisana zakonom a iznosi toliko da mu ne bi trebalo past napamet da tako vodi i usmjerava svojega radnika. Naravno, on sve to radi kako bi iscijedio iz ovoga što više novaca, kaznu ne dobiva jer je blizak kome: onome tko je na vlasti i tko je sve to blagoslovio.

Kršenje zakona zato ima za posljedicu na nas ostale, koji pošteno radimo svoj posao ne kršeći zakon, jer smo plaćeni po dostavi, jer nam takva konkurencija van zakona uzima dostave, dakle zaradu, i tako nas direktno osiromašuje.

2. Kaže kolega "stvar je ponude i potražnje" - zbilja? "Nema potrebe za uplitanjem države jer učenje nije za svakoga": za početak, država bi trebala osigurati da se njezini zakoni provode i da svatko ima jednake mogućnosti. Korupcija, ovakva ili onakva, je nešto što treba osuditi i spriječiti - a ne kolege moje drage: hvaliti i uzdizati.

3. Država, vjerovali vi to ili ne, uvijek nekome pogoduje: ili će pogodovati nama malim poduzetnicima, radnicima koji možemo dobro zarađivati i ostavljati novac u Hrvatskoj, ili će pogodovati stranoj platformi koja je u sprezi s "učenim radnicima što usmjeravaju i prate strane radnike" - iz svega što sam naveo jasno je kome pogoduje i zašto, a koliko je to u interesu same države procjenite sami

4. Dakle, ta radnička "učenost" nije nikakva vrijednost kakvu ju se predstavlja u ovom slučaju, već je to "učenost" kako izbjeć zakone, nać vezu i naći ljude koji će za tebe raditi tako kako se ne bi posramili doslovce robovlasnici: hoćeš od satnice, uvjeta smještaja, uvjeta na poslu... A svo umijeće je u tome da nađe čovjeka kojeg će držat u šahu dok ovaj ne isplati novac koji mu je dao da uopće dođe u Hrvatsku, a uzima mu 55% zarade, najmanje. Nama domaćima uzme samo 5% ako uopće radimo za njega, a to mu je malo (a po meni i previše s obzirom na posao koji ima za napravit), no pravi novac je njima ionako u povratu PDVa i te neke mućke di se "puno znoja prolije"

5. Stranoj platformi je to win-win, i bez njih im je bilo dobro, da nije - ne bi ovdje poslovale. Ovako, prilika da se riješe konkurencije i smanje dodatno plaćanja po dostavi. Stranci se sigurno neće buniti zbog toga. Što je još jedan setback za nas domaće, dugoročno gledano. Naglašavam, stranoj platformi je i prije bilo dobro, a sada kad joj je vlast ovako izašla ususret, još im je bolje. Nije to situacija kao u nekim firmama kojima je strana radna snaga dala zraka da izađu iz teške situacije.

Eto, mislim da sam predstavio slučaj iz prve ruke, ponukan "dobronamjernim savjetom" kolege koji o ovome zna malo ili ništa, a koji je, kad sve zbrojim i oduzmem, zvučao kao "ma nema veze što te guze, samo se pusti, pa ćeš vidjeti kako je dobro" :)

Nije dobro kolega, i nadam se da nisi jedan od ovih "učenih radnika" koji zapravo i nisu učeni kako treba, a da ja radim isto što i oni bilo bi me sram. Uzdravlje!