Teško je uspoređivati život u različitim vremenima. Čak i ako se gledaju samo brojke, a da ne govorim kad se u obzir uzmu subjektivnost i emocije.
Naravno da ima ljudi kojima je prije bilo bolje, kao i onima kojima je sad najbolje. Pojedinci jednostavno mogu imati koristi od određenog sustava, bilo da se rado o onim nezakonitim privilegijama, ili o tome da je nekome neko vrijeme bolje odgovaralo s obzirom na ono čime se bavi. To su nekakvi, nazovimo tako, realni argumetni, a onda ima cijeli niz subjektivnih.
Nostalgija isto ima veliku ulogu. Kako starimo, razobolje mladosti izgledat će nam sve ljepše. Čak i neke teške situacije iz prošlosti izgledaju nam romantične, a danas bi te iste situacije okarakterizirali velikim i nerješivim problemom. To je normalno, sve je lako kad si mlad.
Ako netko nije volio Jugoslaviju, teško će priznati da su neke stvari onda bile dobre. Isto vrijedi i za one koji nisu s oduševljenjem dočekali Hrvatsku, mnogima od njih je teško i danas prevaliti preko usta da je nešto dobro.
Razlika je i o medijskoj slici. Nekad su praktički svi mediji bili u službi režima i stvarnost se uljepšavala. Danas isto imamo medije koji podilaze vlasti i peglaju joj imidž, ali ima i onih koji perfidno potenciraju loše stvari i prikazuju situaciju gorom nego što je. Recimo, ja mislim kako se danas olako koriste izrazi poput 'sirotinja', 'prag siromaštva' i slični. Puno se priča o gladnima, neimaštini, kopanju po kontejnerima, ponekad se stvara dojam kako pola Hrvata nema što za jesti. A to je daleko od istine.
Po meni je glupo i donositi ocjene na osnovu usporedbi onoga što smo imali nekad, i što imamo danas. Ako danas imamo nešto što prije nismo, to ne znači da je danas nužno bolje. Puno toga je jednostavno do tehnološkog napretka koji je neminovan, čak i u najvećim krizama i uz najnesposobniju vlast.
Isto tako, ne bih uvijek neka dobra razdoblja iz prošlosti uzimao kao nekakvo mjerilo. Mi se često pozivamo na to, a ne razmišljamo je li to dobro možda bilo nerealno, i da je baš zbog toga propalo. Bilo je onih razdoblja ogromne inflacije kad je novac u samo jednom danu dobivao i gubio na vrijednosti da si danas, karikiram, mogao kupiti kuću za iznos koji ti je jučer bio dovoljan za cigarete. Tu se stvarno moglo profitirati ako si imao sreće, no ne treba se na to pozivati, jer to su anomalije koje su u konačnosti i rezultirale kolapsom.
Uglavnom, ja bih rekao da nije baš toliko dobro kako na sugeriraju nepopravljivi (a možda i plaćeni) optimisti, ali definitivno nije toliko loše kao što nas plaše dežurni pesimisti i katastrofičari.
