Ulaskom u Uniju Hrvatska bi
trajno izgubila suvereno pravo određivanja svoje gospodarske politike, a
gospodarstvo bi izgubilo zaštitne mehanizme te bilo izloženo
nemilosrdnoj konkurenciji daleko nadmoćnijeg stranog kapitala.
Poljoprivreda b...ez
državnih poticaja teško opstaje u današnjem svijetu. Istodobno se pak
od manjih zemalja, kao što je Hrvatska, traži smanjenje ili ukidanje
takvih poticaja putem pritisaka međunarodnih institucija kao što su
Europska Unija ili Svjetska trgovinska organizacija (WTO). Te iste
međunarodne institucije također zahtijevaju i ukidanje ili smanjivanje
carinskih zaštita, što onda omogućava prodor poljoprivrednih proizvoda
iz bogatijih i većih zemalja u siromašnije i manje zemlje, što izravno
uništava domaću poljoprivredu manjih zemalja. Hrvatski su
poljoprivrednici zabrinuti, u strahu su od ekonomske okupacije. Osim ako
ih nisu utješili Europski propagandni klipići s Tamburašima koji
pjevaju hvalospjeve o proizvodnji rakije u EU (tako tipičan mamac za
prave Hrvatine). Ili pak klipovi o tome kako EU potiče gospodarstva,
poput onih u hrvatskih maslinika, vješto izostavljajući činjenicu da EU
ograničava takva gospodarstva u njihovom širenju.
Jedan od
uvjeta za ulazak Hrvatske u EU, je smanjenje plaća i penzija jer
hrvatski radnik je suviše skup za globalistu. Budućnost se nalazi u
uslužnim djelatnostima, dok se industrija seli na istok. Gospodarski
kriminal je u Njemačkoj povećan za 3 puta, nakon njezinog ulaska u EU.
Što je s Europskim ´poticajima´ i Europskim fondovima? Oni će nam
znatno pomoći! Poticaji; Po isteku ispregovaranog “prijelaznog” roka u
kojem stranci neće moći kupovati poljoprivredno zemljište, a mi postati
malo “starija” članica koja će ostvariti pravo na nešto veće poticaje,
doći će do nove nevolje, naime do ulaska milijarda eura vrijednog
europskog kapitala kojem se, čak ni okrupnjeni, hrvatski seljaci neće
moći oduprijeti. Strani su kapitalisti već preuzeli gotovo čitav
bankarski sektor, a i najveća su poduzeća u njihovim rukama. Naravno da
će se isto dogoditi i s poljoprivrednim zemljištem. Prema “Vjesniku” od
11. svibnja 2002. Italija je te godine dobila od Svjetske banke sredstva
da napravi registar hrvatskih poljoprivrednih proizvođača. Tko zna
zašto? Jedno je sigurno: hrvatski će se poljoprivrednici moći zaposliti
kao djelatnici na tuđoj zemlji i raditi kao sluge bogatih Europljana.
Ali, iz EU fondova dobit ćemo 3,5 mlrd €!´ tako je, to svi ističu. U
prve tri godine od našeg slavnog ulaska u EU trebali bismo dobiti točno
toliko. Premda nije sigurno da ćemo ikad vidjeti sav taj novac, sigurno
je da smo, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u periodu od
2001.-2008. u trgovinskoj razmjeni s Unijom izgubili 52,1 milijarde
dolara. Toliko, naime, iznosi naš deficit u tom razdoblju. I tko tu
gubi, a tko dobiva? Novci Europske unije nemaju proklamiranu funkciju
pomoći, nego vrlo jasno usmjeravaju državna sredstva prema postizanju
ciljeva koji su od koristi vladajućim klasama EU-a, a ne i građanima
pojedine države. Informacije radi; Saveznu državu kao što je EU, treba
plaćati, tako bi Hrvatsku samo ulazak u EU koštao negdje između 2,5 i
4,3 milijarde kuna (cijena tzv. restrukturiranja gospodarstva i
harmonizacije nacionalnog zakonodavstva). I to, naravno, nije sve: na
ime PDV-a i dijela carina godišnje bismo Uniji morali uplatiti čak 1,9
milijardi kuna! Ukupni godišnji trošak EU iznosi 1.147.885.101.616 €.
Toliko moraju izdvojiti njezine članice, ili bolje reći, toliko moraju
izdvojiti građani EU! Od toga 281.977.916.466 € otpada na troškove
provedbe zakona, 93.992.638.822 € su PDV i ostale europske porezne
prijevare, 46.996.319.411 € više cijene hrane po Zajedničkoj
poljoprivrednoj politici, 35.247.239.558 € plaća se za EU-službenike u
zemljama članicama, 7.049.447.911 € su troškovi administracije, a
118.665.706.513€ su ostali troškovi. (izvor: Taxpayers Alliance/Daily
Express)
Uz to, zanimljivi su neki od podataka; 5,25 milijuna €
porezni obveznici Unije platili su flotu luksuznih automobila članova
Parlamenta u Strasbourgu, 5,5 milijuna € košta izgradnju “Beach Cityja”
kraj Budimpešte, 1.057.417 € stajao je njemački golf-park i wellnes.
Ulaskom u Europu, Hrvatskoj će u konačnici doći kraju korupciji!!! To je
ono u što nas konstantno hipnotički uvjerava naša politička elita i
javnost. Trube o tome da će Europska komisija zajedno s ostalim
institucijama uvijek raditi u najboljem interesu građana, neprestano
osluškujući njihove želje i zahtjeve, te da će ona dokrajčiti korupciju.
No nasuprot ovakvoj upakiranoj laži, istina je, kao i u svemu što
javnost propagira, drugačija. Pogotovo kada isti političari koji su sami
u korupciji do ušiju, govore o tome kako ćemo ju iskorjeniti kad nas
ONI uvedu u EU. Europska komisija je pod velikim utjecajem lobističkih
grupa (“neformalne” grupacije europskih multinacionalnih kompanija u
službi korporacija (poput British Petroleuma Philip Morrisa, itd.,) koje
utječu na kreiranje njezine politike. Ova vrsta lobiranja koju takve
korporacije provode predstavlja legaliziranu korupciju. Drugim,
jednostavnijim riječima, korupcija, koju mnogi poznaju iz niza primjera
vladinih afera i pranja novca, sada se seli u visoke vode, interesnih
skupina za koje ne vrijede zakoni i pravila, oni ih posjeduju.
EU jest zvanično protiv korupcije u Hrvatskoj (i drugim zemljama
pristupnicama), ali ne zbog svojih "civilizacijskih dosega", "načelne
netolerancije korupcije" ili sličnih floskula, nego iz razloga što EU ne
odgovara korupcija u Hrvatskoj jer to znači da se na taj način njima
otima dio tržišnog kolača otežavajući im ili potpuno sprječavajući
"ulaganja" (tj. izvlačenje profita iz Hrvatske i drugih zemalja). Recimo
– ako korporacije iz EU ne mogu ući u Hrvatsku zbog političkih veza
domaćih kapitalista, to je za njih gubitak potencijalnog profita. Ili –
ako trebaju potplaćivati lokalne vlasti za svaki korak, to su za njih
dodatni troškovi (na koje su spremne ako drugačije ne ide, a profit je
zajamčen, no koje je bolje eliminirati). Korupcija postoji u samom
neoliberalnom sustavu koji EU promiče, a kojemu su u osnovi interesi
kapitala na štetu većine društva.
Klerofašist!
