EU je toliko bitna da je nebitna za pregovore za najveći rat na Europskom tlu od ww2 te se razgovori vode bez nje na tlu Azije između dvije zemlje koje se nalaze na američkom kontinentu i većinski azijskom kontinentu...To sve govori. 

Što se ulaska Hrvatske u EU tiče, puno smo dobili, puno smo izgubili. Nije sve golim okom vidljivo, ono što ljudi vide da je ušao kapital i to naravno stoji, nema carina i sloboda kretanja te lakši pristup tržištu. 

Međutim, sredstva su za razvoj i obnovu ekonomije što će nam sjedati u bagajnu do kraja 2027 godine, odnosno 2026 godine. Jedan dio sredstava su bespovratna sredstva, dok je drugi dio kredit koji ćemo morati otplaćivati od 2058 godine. Šta iskoristimo u tom razdoblju, to je to...

Izgubili smo valutu i bez obzira što nam je dobar dio trgovine bio u eurima i prije toga, što se same populacije tiče tu nam je pao standard i mnoge stvari su postale skuplje, odnosno pala nam je kupovna moć. Puno je tu faktora koji su inflaciju dodatno povećali od rata u Ukrajini do covid krize, no to je jedan obrazac koji se ponavlja uvođenjem eura u većini EU država.  Ono što je najveći gubitak za nas je gubitak radne snage, mi smo u EU ušli potpuno nespremni i nije da je EU brinula što smo mi tamo 2012 imali skoro 400 000 nezaposlenih u zemlji koja je tada već imala blizu 20% starijih od 65 godina te zadnjih 15-ak gubila prirodnim prirastom oko 0,5% populacije godišnje. 

Iselilo je oko 300 000 većinom mladih i ljudi u najproduktivnijim godinama u koje je Hrvatska uložila novac, mnogi sa visokim obrazovanjem koji su tek trebali sa svojim iskustvom pomoći značajno na tržištu rada. To je za nas nenadoknadiv gubitak, kako demografski tako i ekonomski. Jedan dio se zamijenio niskokvalificiranom azijskom radnom snagom, no oni 80% novca šalju van svojima, malo troše, žive u stanovima po 10-ak gdje se dodatno pumpaju cijene nekretnina gore dok se izbacuju mlade obitelji itd. 

Što se uvođenja nekih carina EU tiče prema van, to su još veće bajke. EU nije u ničemu samodostatna, osobito energetski i tu je ona imala jako veliku prednost što je mogla uvoziti jeftine rude iz Rusije. Prekidom sad odnosa sa Rusijom, Njemačka kao najveći industrijski div ima velikih problema, a ako bi se ušlo u još neke carinske ratove sa SAD-om koji je preuzeo primat uvozom plina, te kontrolira najveći dio ruta iz Bliskog Istoka, to bi tek bio kraj...EU također puno više izveze u SAD, nego obrnuto, no kažem bez energenata i jeftine proizvodnje se gubi tržište i na kraju standard. 

Što se nekih "superdržava" tiče, bili smo u njih nekoliko i svaka nam je željela uništiti naš identitet, jezik, kuturu i običaje, na kraju nas iseliti te "podčiniti"...Bilo je tako i na ostalim područjima, zna se kako te države nastaju i kako odražvaju kroz represiju, bilo otovrenu ili prikrivenu stabilnost koja prije ili kasnije pukne. Europa je ipak sastavljena od brojnih naroda, to i jest njezino bogatstvo i to treba cijeniti, a ne se pretvarati u neku jednoumnu tvorevinu bez vrijednosti, identiteta i običaja. EU se većinom zamjera da centralističkom politikom guši slobode, prava i provodi cenzuru u ime neke demokracije koja je dobrodošla ako mi tako kažemo...Čim nije po našem, nije demokracija.

Većinom takve ideje od onih koji bi ujedinjeni trebali štititi od tiranije i garantirati slobode se pretvore u one koji provode tiraniju i protiv kojih se moraš boriti da bi došao do slobode. Valjda smo kroz povijest bili toliko puta topovsko meso za razne tuđe interese da smo valjda naučili neke stvari, a možda ipak nismo..

Neka EU bude ekonomski div, da budemo dio toga i tu se razvijamo bez nametanja nekih protuprirodnih vrijednosti i gušenja induvidualno nutarnjeg razvoja zemlje, ali sve ono preko toga često dovodi do nekih novih problema...

i slobode