za tjedan dana Nacija ima parlamentarne izbore
kao i svi do sada, i ovi će biti ključni i prijelomni, sudbinski i povijesni. Osnovno pitanje je hoće li Češka u smjeru Slovačke ili će ostati kao do sada, tradicionalno nadrkana na sve okolo
prvo neki temeljni termini: Česi podjelu ljevica-desnica razumiju isključivo u ekonomskom smislu. Ne dijele sugrađane na velike i male Čehe, kao što je to slučaj u nekim drugim zemljama. Ja sam se na početku šokirao kada su mi mladi obrazovani ljudi govorili da su desničari, a onda sam s vremenom shvatio da desničar u Češkoj znači biti ekonomski liberal, mala država, mala administracija, mali porezi, boli nas kua za identitetske ratove, država se nema što petljat u život građana, zakoni su isti za sve, pa snađi se druže i nikom nije zabranjeno ostvariti materijalnu sreću
za razliku od Hrvatske, politička scena u Češkoj je vrlo raznovrsna, ima mjesta za sve i sve struje su zastupljene u parlamentu, osim baš ekstrema tipa monarhisti, prava životinja i slično. Stranke su idejno uglavnom oštro profilirane (osim one najveće), tako da ako si proeuropski desničar - imaš stranku koja te pokriva. Ako si antieuropski desničar - ima stranka. Ako si proeuropski ljevičar - ima stranka. Ako si antieuropski ljevičar - ima brate i za tebe stranka, ako si antieuropski desničar liberal - ima stranka, ako si antieuropski ljevičar konzervativac - ima stranka i za tebe. Ako si sve to, ali sa sela - ima stranka za tebe. Ako si sve to, ali iz velikih gradova - ma ima stranka za tebe itd. Shvatili ste
ako svi oni koji su trenutno na iznad 5% uđu u parlament, čak 25+ stranaka bi se moglo naći tamo. Da, jako je fragmentirano i svako mišljenje ima predstavnika
bez obzira na to, politička scena je već skoro 15 godina podijeljena u dva velika bloka: Babiš i anti-Babiš
Andrej Babiš je rođenjem Slovak koji govori neki čehoslovački jezik i koji je osamdesetih počeo karijeru kao trgovački ataše po ambasadama. Kao takav je bio član Partije i agent StB (čehoslovačka Udba). Devedesetih je počeo kao poduzetnik i bilo je takvo divlje vrijeme da je za nekoliko godina privatizacijskim herojstvima izgradio ogromno poljoprivredno carstvo Agrofert. S vremenom je postao jedan od pet najbogatijih ljudi u zemlji, pa je jednog dana oko 2010. odlučio da mu to više nije dovoljno i bacio se u politiku
prvo se prikazivao kao desničar, govorio da su ga stranke desnice razočarale nesposobnošću i korupcijom, pa je pomeo sve s desna. Ušao kao manjinski partner socijalista u vladu i zauzeo mjesto ministra financija sljedeće 4 godine. Taman mu se dogodilo razdoblje velike ekonomske konjukture sredinom 2010-tih, pa je uz pomoć medija kojima je vlasnik napravio priču kako je on za to zaslužan. U sljedećem krugu se počeo prikazivati kao zaštitnik malih ljudi, okrenuo se prema ljevici i pomeo ljevicu (desničarski glasači su ga napustili) na način da su socijalisti postali manjinski partner njemu. Tu je već bio premijer sljedeće 4 godine
izgubio je izbore 2022, probao postati predsjednik godinu kasnije, ali je i tamo izgubio i činilo se da je gotov. 70 godina na plećima, 4 godine u opoziciji, ali onda se odlučio za last dance
problem s njim je da ni o čemu nema stav. Uzmi bilo koju ideju oko koje se ljudi raspravljaju i Babišu ćeš naći suprotna mišljenja: o porezima, o euru, o emigrantima, o EU, o NATO, o Ukrajini - ne postoji tema o kojoj nema dva suprotna mišljenja, a koja onda vadi iz šešira kako mu trenutno paše. I naravno da je svaki put u pravu. Mrzi medije, mrzi gradske liberale, kmeči kako ga nitko ne voli, a on je tu samo za narod. Biračko tijelo su mu ljudi slabijeg obrazovanja i penzioneri
glavni protivnici Babiša dolaze iz u zemlji vrlo jake, moćne i brojne skupine gradskih liberala-desničara. Oni su se puno puta razočarali u svoje stranke, ali uporno dolaze na izbore i glasaju sa začepljenim nosom. Tu su i ODS (glavna desna stranka) i Pirati i TOP (socijalno liberalni i socijalno konzervativni gradski liberali), STAN (manji gradovi), KDU (demokršćani i jedini u tom bloku koji pokrivaju sela) itd. Oni su vladali zemljom zadnje 4 godine
treća velika skupina su tzv. antisistemske stranke. To su oni koji mrze ujutro sebe, a popodne cijeli svijet. Radi se o šarenoj skupini komunista, socijalista, antivaksera, fašista, protivnika ekologije, pobornici svih mogućih teorija zavjera, rasista, otvoreno ili prikriveno anti-EU, anti-NATO, Putin majka, Kinezi majka, Sjeverna Koreja uzor i nada. Već 15 godina očekuju najezdu crnih muslimana u zemlju, a oni nikako da dođu
tradicionalni predstavnik svih antisistemaca su bili komunisti, s 10-15 posto redovito na izborima. Ovo su oni pravi komunisti, nereformirani nakon 1989. U direktnoj su vezi s Moskvom i ne skrivaju to. Da se pita njih, zemlja bi se vratila u stanje iz 1983 sa zatvorenim granicama, minskim poljima na njima, nacionaliziranom ekonomijom, čvrsto vezana uz Moskvu
komunistima su glasovi počeli padati oko 2010. godine, kada su se pojavili novi i ekstremniji antisistemci, u prvom redu Moravljanin japanskog porijekla Tomio Okamura, a koji je počeo zastupati politiku skorog kraja svijeta ako se ne stisnemo kao Česi, obranimo od crnih muslimana i očistimo zemlju od unutarnjih neprijatelja. Okamura dobija redovitih 10 posto glasova
treći val antisistemaca se pojavio s koronom 2020. Prvo kao žestoki antivakseri, rušitelji 5D odašiljača, tajni posjetitelji zatvorenih pivnica, fanatični ljubitelji Trumpa. Dan nakon početka ruskog napada na Ukrajinu su postali mirotvorci i počeli zahtijevati da rat mora prestati predajom Ukrajine. I oni su na moskovskoj strani oko svih pitanja
predizborni postoci:
Babiš dobija svojih sigurnih 30-35 posto. Problem je u tome da nitko od gradskih liberala ne želi s njim koalirati, tako da će vladu morati sastaviti ili s prešutnom ili s otvorenom podrškom antisistemaca. I tu onda počinje slovački scenarij. Ovo je najrealniji rezultat izbora
gradski liberali podijeljeni u tri manja bloka mogu računati također na ukupnih 30-35 posto. Oni neće s Babišom, neće ni sa staljinistima i fašistima, tako da su im postizborna rješenja jako skučena. Nakon izbora će nastupati kao jedan blok
da se ujedine, antisistemci bi osvojili i više od 35%. Ovako, svi ti mali Staljini i Hitleri se ne mogu dogovoriti tko je glavni šef, tako da i oni nastupaju odvojeno s četiri glavne struje, od kojih jednu predvodi fašist Okamura, drugu komunistica Katerina Konečna, a treću Filip Turek, duhovni vođa incela i dizel motora, lik koji je demonstrativno došao u Bruxelles na zasjedanje Euro parlamenta s autom koji ima najveću potrošnju benzina jer neće njega nitko jebat s nekakvim električnim pizdarijama. Četvrtu struju predvodi bivši policajac s politikom "svi u zatvor!"
vidjet ćemo da li su antisistemci nešto naučili iz prethodnih izbora jer tada, zbog podjeljenosti na desetak malih Hitlera i Staljina, većina tih malih strančica nije prešla izborni prag 5% i tako je propalo više od milijun glasova, što je gurnulo gradske liberale da osvoje većinu u parlamentu i Babiša u opoziciju
[uredio ian wright - 26. rujna 2025. u 23:46]