FranckConstanzaZolja je napisao/la:
miha1 je napisao/la:
Ja otkad pamtim, a to je tamo negdje sredina devedesetih, stalno se kuka o skupoći i teškom životu. Ali opet se ponavlja to standardno romantiziranje prošlosti. Pa eto sad ispada da je do 2020. bilo super. Jugonostalgiju je zamijenila predeuronostalgija.
Inače, kad smo ulazili u EU 2013. bilo je skoro 400.000 nezaposlenih. Treba i to uzeti u obzir, a ne samo visinu plaća. Što su vrijedili jeftiniji kvadrati i stanarine i ne znam što sve ne kad si imao doslovno 0 kuna u džepu?
I logično je da je s oporavkom gospodarstva došlo i do rasta cijena.
Vidi cijeli citat
Nikad mi nije bilo jasno zašto pojedine toliko užasava činjenica da je nekome prije bilo bolje.
Imaš subjetivne dojmove i imaš mali milijun objektivnih statističkih parametara. Svi mogu biti nekad bolji, nekad gori.
Moj otac se rodio 1965., bio je konobar, u Zagorju je sagradio kuću od plaće i šparanja. U toj kući je do 2016. živjelo lagodno živjelo sedmero ljudi, a sad samo majka i brat
I zašto je sad toliki horor konstatirati da primjerice što se toga tiče prije bilo bolje?
Drago mi je ako će Hrvatska napredovat, ali ja niti jednu ekonomiju u kojoj osoba samac, zaposlena na puno radno vrijeme na neodređeno, za plaću koja je u toj državi prosječna, ne može sebi priuštiti svoju nekretinu, makar jednosoban stan, ne mogu nazvati "dobrom"
Meni je upravo ovo "novo normalno" na koje nas treniraju i koje ja ne želim prihvatiti, a ne gejevi i zeleni
Mislim da je iz mog posta jasno da sam govorio općenito. A kuću i stan si nezaposlen ili s minimalcem od 2.000 kuna mogao kupiti kako?
