Jedan od najvećih problema hrvatskog gospodarstva su banke.
Ako ti imaš neki projekt koji je razvojni - dobit ćeš kredit uz tešku muku tek kada dokažeš banci da nisi konkurencija nekom njihovom već postojućem projektu. Što je i logično, jer naše banke su strane banke.
Ako želiš npr. kupiti automobil (Hrvatska nema autoindustriju) - dobit ćeš kredit odmah. To je i logično jer tako podupireš poslove te banke. Ako hoćeš pokrenuti nekakvu proizvodnju, logično je da banka treba provjeriti svoj interes.
Dakle, nama treba bunker-sistem što bi rekao Meštar, a ne upast u protivnički 16-erac kao Sv. Duje. Može se upasti i u protivničkih 16 ali ne zelen. Norvežani upadaju u protivnički 16erac jer su dobri igrači, a mi Hrvati (mislim kao država) mislimo da smo sa par treninga Barcelona.
Englezi su pametni, ne laju oni radi nas nego radi sebe. Sve je interes. Njihov je izbaciti Germane (kako ih dbald naziva) sa našeg tržišta da stvore mjesta sebi. To je razumljivo i logično.
Jučer sam gledao Davida Ickea, koji kao problem vidi centralizaciju, a rješenje koje nam nudi EU je još veća centralizacija. Logično je da se ne složimo sa tim problemom. Jesmo li za demokraciju i transparentnost ili nismo? Jeli EU demokracija i transparentnost? EU je u velikoj krizi, jedino se još Germani drže.
Zaključno, vrlo smo podijeljeni. Trebamo raditi na jedinstvu jer kao skup pojedinaca izgubit ćemo svaku utakmicu jer naša individualna kvaliteta se ne može nositi sa uigranim sistemima. Kad budemo jedan drugome čovjek a ne vuk ići ćemo naprijed.
Samo vjera, nada i ljubav, a najveća od njih je ljubav. Merčep, Praljak, Prlić, Petković, Ćorić, Pušić, Stojić - velikani hrvatskog naroda