kolikogod šlampavi i bahati bili u korištenju pretpristupnih fondova za poboljšanje infrastrukture (znam neke primjere sa carine, oformljavanja i ekipiranja carinskih laboratorija) ima i pozitivnih primjera, gdje je novac DOBIVEN (bespovratno 75% investicije) i pravilno iskorišten. ti fondovi postoje da bi siromašnije regije dostigle one bogatije (nekada smo se bunili što moramo financirati nerazvijene dijelove juge, sad nam smeta i mrzi nas da smo mi ti koje se mora financirati), no za to treba prema preciznim i ponekad kompliciranim procedurama prijavljivati projekte a i kad ih se odobri, super strogo se pridržavati pravilnog administritranja i koordiniranja, nema improvizacija, kompromisa i zaobilaženja.
Vidi cijeli citat
________________________________________________________________________________________________________
Ne smeta nas što smo mi ti koje se treba financirati. Paralela sa Jugoslavijom ti ne stoji. U SFRJ hrvatskim se novcem financiralo neke projekte recimo u Srbiji bez da se Hrvate koji su zaradili novac išta pitalo. Srbi nisu preciznim i ponekad kompliciranim procedurama prijavljivali projekte u kojima i kada su počeli nije bilo super strogog pridržavanja pravilnog administriranja i koordiniranja, bez improvizacija, kompromisa i zaobilaženja.
Ali upravo je tu, vjerojatno misli dimnjačar, a i ja se sa njim slažem ako misli, razlika između našeg i EU dobročinstva. Svi strogi propisi i jesu tako strogi zato da dobrotvor ne bi bio na gubitku.
[uredio Bogomdani - 19. siječnja 2012. u 14:18]
Samo vjera, nada i ljubav, a najveća od njih je ljubav. Merčep, Praljak, Prlić, Petković, Ćorić, Pušić, Stojić - velikani hrvatskog naroda