"NAKON više od petnaest godina Feralovoga redovitog tjednog izlaženja, pred sobom imate zadnji broj", stoji u najnovijem, ujedno i posljednjem izdanju Feral Tribunea.

Uredništvo Ferala opsežnim se tekstom obratilo svojim čitateljima kojima je zahvalilo što su ih podržavali tijekom ovih 15 godina izlaženja, ali i objasnilo razloge gašenja popularnog splitskog lista.

Feral propao jer "oglašivači bježe od njega"

"Usprkos tome što je kroz proteklu godinu list imao stabilnu nakladu, usprkos tome što su redakcijski troškovi i troškovi proizvodnje svedeni na minimum, zbog nagomilanih financijskih teškoća - koje su se kumulirale kroz duže razdoblje - te naprasno i jednostrano prekinutih pregovora (za koje smo vjerovali da su praktički dovršeni) s potencijalnim poslovnim partnerom, Europapress holdingom, nismo više u mogućnosti izdavati tjednik. Novinari i urednici Ferala suočili su se s teškoćama koje se u ovome trenutku pokazuju nepremostivima", poručuje uredništvo Ferala.

Feral nije propao jer je bio tržišno neuspješan, već zato što je bio marketinški neisplativ. Drugim riječima, čitatelji postoje, ali sama prodaja tiraža nije dovoljna da se list održi na životu. U tekstu se dalje podsjeća kako su oglašivači uvijek bježali od Ferala zbog procjene da ga ne mogu disciplinirati ni kontrolirati. "Poznato je da ni prema jednom drugom mediju u ovoj zemlji oglašivači nisu postavili tako neprobojan sanitarni kordon".

"U EPH-u su vjerojatno shvatili kako razina lojalnosti u Feralu neće jamčiti 'uspješne poslovne rezultate'"

"Medijske korporacije u Hrvatskoj - dvije, kažemo, koje su zaposjele cjelokupnu scenu - očito funkcioniraju na principu apsolutne lojalnosti (do toga da glavni urednici ispisuju komitetske pamflete protiv vlastitih novinara ako ovi rogobore štogod glupo protiv vlasnika), pa su u EPH-u vjerojatno ispravno shvatili kako razina lojalnosti u Feralu neće biti takva da zajamči 'uspješne poslovne rezultate'. (Ako pišeš o Todorićevu Agrokoru, recimo, radiš izravno protiv 'uspješnih poslovnih rezultata', a ne možeš biti novinar ako ne pridonosiš uspjehu kompanije, što znači da si novinar uglavnom po tome o čemu ne pišeš, eto toliko je to složena problematika...)

Pregovori s EPH započeti su još prije četiri godine na inicijativu Ninoslava Pavića. Od tada, sve je teklo sporo ali verbalno glatko: pomoć u vidu kredita i odgode plaćanja tiska u Slobodnoj Dalmaciji trebala je biti pretvorena u vlasnički udio EPH, jer je pod drugim okolnostima ne bismo prihvatili, zajamčena je uređivačka autonomija postojeće redakcije, iskazano je oduševljenje ponuđenim konceptima, a prošloga ljeta čak je i potpisan predugovor, te ovjeren kod javnoga bilježnika.

I onda, kad je sva 'papirologija' napokon zgotovljena, nastao je - muk. Vlasnici i menadžeri kompanije uspješno su izbjegli svaki pokušaj da se s njima stupi u kontakt. Na pismeni upit da jednostavno odgovore jesu li odustali od potpisivanja već pripremljenog ugovora - odbili su se izjasniti, kao da ga nisu ni primili", otkriva Feral raskid ljubavi s EPH.

U 15 godina više međunarodnih nagrada nego cjelokupno hrvatsko novinarstvo

"Kroz desetljeće i pol svoga postojanja Feral Tribune pisao je o temama o kojima su drugi mediji šutjeli. Otkrivao je istine koje su drugi prikrivali. Iznosio je stavove od kojih su drugi zazirali. List i njegovi novinari u tih su petnaest godina dobili više međunarodnih priznanja i nagrada nego cjelokupno hrvatsko novinstvo u cjelokupnoj svojoj povijesti", zaključak je Feralovog oproštajnog teksta uz napomenu kako će redakcija Ferala učiniti sve što može kako bi što prije moguće opet pokrenula list.

pa i ja sam ga prestao kupovat u to vrijeme, a kupovao sam svaki broj 6-7 godina

znam kako je to funkcioniralo u mojem slucaju, mozda se odnosi i na "siru zajednicu": devedesete su prosle, zemlja je krenula naprijed, umorili se od borbe protiv diktature, trebao je predah i zelio sam citat nesto pozitivno, jer se i sama zemlja vidljivo pozitivno mijenjala, no oni su ostali na istom, nisu se promijenili ni za milimetar i jednog dana sam shvatio da mi je tog non-stop jaukanja i pljuvanja, te pretresanja stalno jednih te istih tema dosta... ne znam, mozda sam ga prerastao na neki neodredjeni nacin... kupio bih rijetko neki broj, ponekad zasao na web-stranicu...

Feral sam poceo citat samo tehnikom "filtriranog" citanja: sve novine koje mi dopadnu saka citam otpocetka do kraja, od prve do zadnje stranice, no izmedju 50 glupih tekstova obratim paznju i ne zaboravim nakon 5 sekundi mozda dva koji se isticu tematikom ili kvalitetom..

u tome se opce ne obazirem na neke politicke, ideoloske ili bilo koje druge "politike" koje podupire pojedina tiskovina: na primjer, ovdje se cesto srecem s Hrvatskom slovom, no od gomile nevjerojatnog sranja kojim doticni list obiluje, sa zadovoljstvom procitam kolumnu Zvonimira Magdica Amiga o nogometu u vrijeme NDH (a kad inace)... i onda ekipa veli: ma pusti ga, on pobozno cita HS! Na faksu sam od jedne casne sestre koja je sa mnom studirala redovito dobivao "Mi" (list katolicke mladezi)... to je zanimljivo kad se u istom danu pomijesaju Feral i Mi...

po mojem misljenju, kakvi god bili, i Feral i HS (ovdje nabrojani samo kao opceniti primjeri dviju krajnosti) zasluzuju postojati, jer pokrivaju dvije razlicite struje unutar hrvatske politike, a to je valjda i bit demokracije, slobode stampe i slicno... prestankom izlazenja Ferala, stvara se neravnoteza jer jedan segment (koliko god danas mozda mali i neutjecajan bio) ipak nedostaje... u ostalim novinama, izmedju 30 stranica reklama za Zvijezda majonezu, 4 clanka sto je radila Vlatka Pokos prosli tjedan, te foto-reportaze na 4 strane s otvaranja izlozbe u galeriji slika uglednog generala Zagorca, tesko je isfiltrirat ono stvarno bitno i kvalitetno... zao mi je bacit 12 kuna za takvu novinu i zato ce mi Feral tu ipak falit, jer, ako nista drugo, te reklame i clanka o V.Pokos nije bilo

na kraju, mogu priznat da sam se bar djelomicno politicki formirao pod utjecajem Ferala... a jednog dana kad budu radili obdukciju nakon moje smrti, za svaki trag olova u organizmu je kriv Feral... toliko doslovno prljavu, lose stampanu novinu nisam nigdje vidio... prsti uvijek crni nakon citanja