Meni je Arlington Road dobar film sa vrhunskom glumačkom postavom. Jeff Bridges i Tim Robbins su mi TOP 10. Osnovna mana filma je nategnuti scenarij, jer neke stvari u filmu su bizarno slučajne da bi se u stvarnosti dogodile. Ali svakako vrijedi pogledati. Na takvu sličnu mračno-beznadnu notu bolji su mi nizozemski Spoorloos i Primal Fear. 

Filmska godina 1999. mi je u top 3 ikada. 

A koje je najbolje filmsko desetljeće bi se dalo polemizirati. Devedesete imaju vrhunskih naslova, al ja bih rekao da su mnogi od nas dosta subjektivno nastrojeni navedenom periodu. Iz razloga što ili su nas devedesete formirale ili što sve iza toga baš i nije vrijedno spomena ukoliko se usporedi s umjetnošću tog perioda. Mene da pitate da iz glave sad izbacim 20 najdražih filmova, samo jedan bi bio iz devedesetih. 

Dakle 70-te veći kvalitet

Ja san prije koju godinu navuka na filmove Paola Sorentina. 

Prvo san pogleda Loro koji mi je sija ka budali triska. Pogoden tempo, kamera, taman lipi balans izmedu humora i farse koja nikad ne ode predaleko, ono u sferu karikiranja.

Onda smo ja i zena pogledali i Il Divo, La Grande Belezza i La Mano di Dio. I sad kad se u kinu pojavila La Grazia uredno smo bili u prvome redu.

Znam da to baš i nije neki objektivan prikaz jer svatko može ocjenjivati kako želi tamo, ali na imdb u top 250 je ovako presjek po desetljećima: 10-e: 43, 00-e: 49, 90-e: 40, 80-e: 24, 70-e: 22, 60-e: 14, 50-e: 19, 40-e: 13, 30-e: 7 i 20-e: 6

Bez da ulazim u idiokraciju društva, živimo u vremenu kada mlada osoba ima manje sekundi koncentracije nego hrčak, temeratura danas je veća nego socijalna inteligencija, a nestanak struje i interneta se smatra nacionalnom katastrofom, ljudi se pregaze za par wc papira radi tjedan dana izolacije...

Sad uzmi prosječnu osobu da mora ocjeniti Građanina Kanea, neki klasik gdje je temelj filma na dijalogu i malim scenama u vremenu bez interneta, pametnih telefona i kada je radnja spora u odnosu na to gdje imaš Marvelove filmove, majmune koji pucaju ili pun kufer ljudi prati ideološke trendove koji nemaju nikakvu dugoročnu vrijednost, ali eto tako prosječna osoba pokazuje svoj stav na ocjenama...

Osobno mislim da je najviše klasika nastalo u periodu od 1950-ih do 1970-ih, 80-te, 90-te i rane 2000-te su zbog napretka tehnologije omogućile daleko veću produkciju, puno više filmova je snimljeno te su nastali neki žanrovi od čega postoji velik broj vrhunskih dok je recimo western otišao lagano u povijest...