Da oživimo temu nakon duljeg vremena. Pogledao prvi put Donnie Brasca, slučajno jučer naletio na film. Volim mafijaške filmove, osobito ove koji se tiču američko-talijanske mafije u tom nekom periodu od 1920-1990 kada su bili na vrhuncu.
Prvo moram reći sjajna gluma, Al Pacina ne vrijedi ni komentirati jer čim se spomene njegovo ime osobito još u ovakvim filmovima sve je jasno. Razlog zbog kojeg to činim je jer je ovdje ipak imao malo drugačiju ulogu. Svi smo navikli gledati "Al" kao onoga koji je glavni boss ili ključna figura, za glumca da se prešalta u ipak jednu drugačiju karakternu ulogu treba jako puno truda i prvenstveno znanja.
Ono što me dojmilo u njegovoj glumi/liku je prezentacija čovjeka iza hitmena gdje ustvari predstavlja čovjeka koji radi, radi i radi da bi napredovao, a onda kada to napredovanje treba doći, kada je ta nagrada blizu, netko drugi iskoči radi raznih veza i poznanstava, a ti moraš ostati i dalje poslušan hijerarhiji sustava jer te to održava živim. S druge strane, uzeo bi brod i odplovio daleko te ostavio takav život iza sebe. Borba između onog što jesi i ono što bi želio postati, razočaranja i snage da nastaviš biti dio sustava jer trebaš preživjeti, a opet netko tko je duboko odan svemu tome unatoč "gaženju"...
Johnny Depp, zaista sam volio njegove uloge i u Piratima. Ono je samo on mogao izvući, kažu da nikad nije odgledao ni jednu svoju scenu nakon snimanja niti svoj film na velikom platnu. Malo je reći da stoji rame uz rame sa Pacinom jer je briljantno odigrao ulogu. Dvostruki život gdje se odričeš svoje obitelji radi posla, a opet nastojiš održati nekako zajedno. Nema mogućnosti za pogrešku jer ti život ovisi o svakoj riječi, a sa druge strane nastojiš ostati emocionalno odvojen od onih koji su ti sad jedini prijatelji. Ostati normalan gledajući ta ubojstva gdje kao čovjek zakona ne smiješ reagirati jer je u ulozi nešto više, recimo ona scena u japanskom restoranu kada nije smio skinuti ciplele da se nebi otkrio mikrofon je dosta potresna. Moraš postati kao one koje loviš da bi ih ulovio, a onda pomalo izgubiš sebe i svijet koji poznaš.
O radnji nebi puno jer je jedna od najnevjerojatnijih priča koju sam ikad čuo. Da se kao FBI agent u zlatno doba mafije infiltriraš toliko visoko da postaneš "član"( što nije jer je trebao ubiti i tada je akcija prekinuta) i da si doslovno desna ruka i čovjek od povjerenja tada možda i najjačoj mafijaškoj obitelji u NY-u. Kakvu karizmu trebaš imati da to napraviš u 6 godina, koliko inteligentan moraš biti i ono najvažnije kakvu hrabrost i karakter da možeš tolike godine biti na rubu života.
Na temelju njegovih svjedočenja/snimki je skoro 1000 ljudi osuđeno, Bonnano obitelj je skoro uništena kao i 4 ostale obitelji koje se nikad više nisu oporavile( uz djelovanje Rudy Gullianija) , nanesena im je neviđena sramota. Hrpa kriminala i droge je maknuta sa ulica, a čovjek je za nevjerojatnu hrabrost, izgubljene godine odrastanja djece dobio "pišljivih" nekoliko stotina dollara, ucjenjenu glavu do kraja života i medalju kakvu sklepaju za klince u limačima koji sudjeluju na turniru..
Moram pod obvezno pogledati podcast( pročitao da pravi D.B.-Joseph Pistone ga ima iz 2020-te), ako ništa onda ću pročitati knjigu.
Još jedan naklon za film, glumu i pravu priču. Svaka preporuka, da se mene pita ubacio bi malo Scorsesa i Tarantina, ali je očigledno redatelj imao drugačiju poruku. Recimo, ovaj film bi bio brutalan da ima više vremena i da se napravi kao True Detective u nekih 7- 10 epizoda.
Jesan se raspisao, ali film zaslužuje...
