Evo da i ovdje ostavim
Oppenheimer (2023)
Nolan je moj najdraži redatelj, bez premca. Jednostavno volim sve njegove filmove i smatram da nema lošeg filma u njegovom CV-u.
Pravi je čovjek jer radi filmove točno one koje želi na način na koji on to želi, koristeći najbolju moguću tehnologiju u tom trenutku za pravi doživljaj na velikom ekranu, onako kako se filmovi i trebaju gledati.
U jednu ruku, ovo je malo drugačiji film u njegovoj karijeri. Trosatna biografska drama bez efekata, bez CGI, bez nekog velikog preokreta na kraju filma je nešto što od Nolana nismo vidjeli još od... pa zapravo nikad. S druge strane ostao je vjeran sebi koristeći svoj potpis i stil pa tako možemo vidjeti dio filma u crno bijeloj tehnici odnosno dio radnje, nelinearan tok priče, veliko zanimanje za fiziku, sve smo to vidjeli određenoj mjeri u njegovim filmovima kao što su primjerice Interstellar ili Memento. Mene je oduševio finalni proizvod zato jer teoretski me ne bi u kino privukao biopic o američkom znanstveniku koji je izumio atomsku bombu i još k tome traje tri puna sata. Niti u jednom trenutku mi film nije bio dosadan, nisam osjetio njegovo pravo trajanje. To je veliki kompliment.
Odmah na početku sam primjetio kako će film imati dosta teksta zato jer, očekivano, ima jako puno dijaloga, ali ti dijalozi se odvijaju nešto većom brzinom, nema puno pauze. Meni je to odgovaralo jer mi je to privuklo pažnju da pratim s većom pozornošću. Da budem iskren, nisam ovo kasnije provjeravao već samo iznosim svoj osobni dojam. Također u filmu ima jako puno događanja i likova kroz duži vremenski period, nema nepotrebnih scena, stvari se izmjenjuju i mislim da je to pridonijelo tome da film drži pažnju kroz cijelo svoje trajanje.
Glumački je film dosta jak i raznolik, a ulogu karijere je imao Cillian Murphy koji tumači naslovnog lika, predviđam mu nominaciju za Oscara, najmanje. Iznio je cijeli film na svojim leđima, a prikazan je kao jedan slojevit i kompliciran čovjek, nije pozitivac niti negativac, nije dobar niti loš već ima svoje vrline i mane, svoje sumnje i moralne dvojbe, na nama kao gledateljima je da procijenimo kakav je. Jasno ne bi sve to bilo moguće bez popratnog ansambla koji je također na najvišem niovu. Sve pohvale zaslužuju i Robert Downey Jr., Matt Damon i Emily Blunt koji se nalaze u najboljim scenama filma, pokazujući svoj čisti talent kada nema nikakvog zelenog platna kraj njih. Moram također reći kako film ima jako, jako puno likova od kojih su neki dokazani glumci i dobitnici Oscara koji se pojavljuju doslovno u cameo ulozi, jednoj ili dvije scene po koju minutu i to je to. Očito kad Nolan radi nešto onda svi očiste raspored kako bi mogli biti dio takvog projekta. Neću ih spominjati koji su to jer ni sam to nisam znao pa sam se pozitivno iznenadio kad sam ih vidio u filmu.
Film ima nekoliko tema kojima se bavi i mislim da se sjajno balansira s njima. Tako imamo biografiju, sudsku dramu, politiku, povijest, fiziku i moralnu dvojbu treba li se nešto učiniti samo zato jer se može. Toliko toga da vjerojano nisam uspio sve uhvatiti u jednom gledanju pa me vuče da pogledam još jednom. Uza sve to film ima jako važnu poruku.
U današnje vrijeme ovaj film je upravo ono šta nam treba kad smo bombardirani raznim blockbusterima i franšizama sa bezbroj nastavaka i teškim efektima. Da na miru mogu pogledati nešto malo drugačije, a opet da je vizualno predivno, sa sjajnim zvukom i soundtrackom. Jasno mi je da će postojati dobar dio ljudi kojima se neće svidjeti ovaj film, ali to je već tema za neku drugu raspravu. Činjenica da će trosatna drama uspjeti zaraditi u kinima u današnje vrijeme govori jako puno. Predviđam nekoliko Oscara u raznim kategorijama. Film sa velikim početnim slovom, film koji smo trebali, a ne onaj koji smo htjeli.
Hvala ti, Nolane!
I wear a mask. And that mask, it's not to hide who I am, but to create what I am.
