Jest da puno pratim sva desavanja u svijetu glazbe pa cak i sund jer mora se ako mislis biti kao neki nazovi glazbenik, mora se pratiti ali nasao si me, za doticnu nisam cuo  haha, mea culpa...


...al boldano je najjace 

ja sam ti fan: Rolica ABB Gretfuli Kinksa Zepelina Crema Amona od domacih su mi bili Buldožeri strašni

...ouuuu da, Grateful dead :-) Cream - volim bubnjara Bakera, danas je isti Clint Eastwood :-) 

Slusam i buldozere, nisu me nesto posebno osvojili ali dobri su. Od domaceg ja najvise volim i bas obozavam jedno jedino i neponovljivo Atomsko skloniste dok Đoser nije umro. Poslije njega je to sve fino ali nije to, to. Postujem Langera ali dzaba je, i on je to priznao, naravno.

Buldožeri su mi strašni jer su dobili nagradu 7 sekretara SKOJA a ismijavali su poredak a za sklonište je tak je

Ivica Šimić likes this.

Village, slušaš Alibor ili pitaš randome?

sviđa mi stajling Jurice 

ne slušam ih

ja sam ti više ITD bend,Prljavci,Azra,Stublić,Pankrti,P.Valjak,Majke,Đavoli,Daleka obala,Hladno pivo iz doba Đivovskog i Desetke...

Što bi rekli Španjolci, leído y comprendido (read and understood).

Za @nidu, a i ostale koje zanima - Nicolas Gueguen i Celine Jacob, francuski teoretičari glazbe, napravili su prošli mjesec zanimljiv eksperiment kako bi dokazali povezanost između ljudskog ponašanja pri surfanju internetom s pozadinskom glazbom (obično u slušalicama, jelte).

Ukratko - kako je izgledao eksperiment? Napravili su tri grupe ljudi, nazovimo ih A, B i C. Sve tri grupe dobile su zadatak da surfaju po stranici poznatog francuskog odmarališta i odaberu sebi pansione za smještaj. Grupa A to je činila bez instrumentalne podloge, grupi B puštana je jazz glazba, a grupi C djembe glazba. Rezultati su nadmašili i očekivanja samih autora - pojavio se očit trend u kojem su se grupe B i C razlikovale međusobno po tome što su, gotovo redovito, članovi grupe B (jazz) izabirali smještaj u zatvorenom, a grupe C (djembe) u otvorenom prostoru. Kod grupe A nisu uočene pravilnosti.

Zašto je tomu tako? Čini se da Gueguen, pobornik glazbene terapije, ovime dobiva snažan argument svojoj tezi o mogućnosti glazbe da na neki način "modificira" sjećanja. Naime, izbori ispitanika, i izbori ljudi pri donošenju svakodnevnih odluka općenito, baziraju se umnogome na iskustvu, implicitnom pamćenju. Gueguen gura tezu da je moguće određenim kombinacijama glazbenih frekvencija potaknuti u mozgu veze između dijelova implicitne memorije koji su povezani striktno određenim kombinacijama živčanih impulsa. Tako bi se puštanjem određene vrste glazbe kod osobe izgurala na površinu slika iz pamćenja potrebna za manipulaciju procesa te osobe, vrlo poželjnu pojavu u društvu konzumerizma.

Kad bude objavljen rad, pokušat ću ga nekako ovdje zakačiti, a da ne kršimo autorska prava. Pozdrav.

Jako zanimljivo i mislim da je tocno samo ne znam u kojoj mjeri, koliko snazno.

Zna se da kad odes u supermarket nesto kupovati a u njemu svira u pozadini neka poznata glazba koja je super sirim masama. Sigurno je da ces drugacije kupovati nego da nema glazbe nikako.