U Medjugorje treba ići otvorena srca i bez predrasuda i onda možda i doživite onaj posebni mir koji vlada u tom mjestu. Bez obzira da li ste vjernik ili niste. Međugorje je mjesto duhovnosti gdje možete pronaći mir sa samim sobom, ljudima oko sebe i Bogom. Ja se svaki put osjećam dobro posjećujući ga.
Za mene je najbolje vrijeme za posjetu van gužvi, a to je u zimu ili rano proljeće kada nema toliko mnogo hodočasnika. Već za Uskrs počinju gužve koje traju sve do Božića.
Prosjake i ljude koji iskorištavaju tuđu nesreću ćete naći u svakom svetištu na svijetu. Tako da ne treba biti previše kritičan prema Međugorju što se toga tiče.
Uz Brdo Ukazanja u Međugorju vrijedi posjetiti brdo Križevac što je već malo zahtjevniji uspon (520 m). Na tom brdu 1934. godine su župljani podigli križ na spomen 1900 godišnjice Muke Isusove. Legenda kaže da su kamen potreban za podizanje križa nosile isključivo trudne žene iz Međugorja kao znak žrtve i kako bi se prekinula suša koja je u tom kraju vladala nekoliko godina. Ne znam da li je ovo istina. Posebna je atmosfera za vrijeme procesije na Križevac koja se održava svake godine na prvu nedjelju nakon Male Gospe. Tu možete u potpunosti doživjeti Međugorje.
Svećenik koji je obilježio fenomen Međugorja je fra Slavko Barbarić svećenik koji je bio posebno omiljen među hercegovačkim pukom i koji je neumorno svijetom pronosio poruku mira iz Međugorja. Utemeljio je Majčino selo za pomoć napuštenoj djeci, Kuću mira za duhovnu obnovu, Fond prijatelja talenata i Fond djeci branitelja. Umro je 2004. na brdu Križevac predvodeći procesiju.
U Međugorju (a i diljem Evrope) djeluje zajednica Cenacolo sestre Elvire koja je do sada pomogla tisućama ovisnika.
