a meni je cijelo ime zvucalo svedski.

Ko god ide iz Sarajeva prema Mostaru ili obrnuto prepručio bih mu vožnju vlakom. Od Mostara do Bradine može se uživati u spektaklu koji čine Neretva i okolne planine. Jedna od turističkih atrakcija u BiH. 

A i brzina vlaka u nekim djelovima je zavidna. Mravi iz okolnih mravinjaka se nabriju pa ih stignu u krivini.
Šalu na stranu, dobro govori Luka, valja vlakom proći tu rutu sve do Kardeljeva!

Pruga je zastarjela i trenutno voz (vlak he he) ne prelazi 80 km/h, ali remont je u toku, pa ce i to ici bolje. 

@provokatore, jeli Kardeljevo bosna ili hercegovina?

Pa na neki način jest.  Naravno Kardeljevo ili Ploče kako ga neki zlobnici zovu su neosporno u Hrvatskoj, ali su glavna luka za potrebe BIH što je opet u redu.

Ta linija Zagreb-Banjaluka-Doboj-Sarajevo-Mostar-Ploce... to je show proci od pocetka do kraja, tri vagona, cetiri putnika uz masu lokalaca (udje u Sisku, izadje u Sunji, udje u Novom, izadje u Prijedoru) prva zamjena lokomotiva na granici na Uni (dole HZ, gore Zeljeznice Srpske) zatim Banjaluka, nakon toga zona sumraka do Doboja (nigdje zivog covjeka) u Doboju se skine lokomotiva Zeljeznica Srpske a spoji Zeljeznice Federacije... zatim opet masa lokalaca, Sarajevo, cekas petnaestak minuta, i onda avantura preko Ivana i niz Neretvu.
U Kardeljevo dodjes kao da si pjesice putovao, smoren od puta i zestokog tempa lokomotive, vec opisanog u gornjim postovima. Puzevi po Konjicu se tjese kad vide dinamiku ovog vlaka.

Najbolje je kad vlak sidje na dno Ivan sedla, i bacis pogled gore na planinu, nekoliko vijadukta poredanih po visini, serpentine za koje ne vjerujes da je niz njih upravo sisao tvoj vlak.

ali kad ugledas morsku pucinu, sve brzo zaboravis... i zato ti more hvala.

Ja relaciju Mostar - Sarajevo i nazad prolazim redovno i skoro uvjek u bussu. Prije koju godinu imao sam dvije epizode vozom i rekao sam nikad više. Drugi put sam samim slučajem ušao u voz za koji spiker na sarajevskoj željezničkoj stanici kaže da kasni iz Zenice 150 minuta!!!???!!! Onda smo do Bradine jedno 200 puta krenuli i stali, a negdje oko Drežnice voz se nageo na lijevu stranu da sam ja mislio da ćemo se u jezero prevrnuti. Kad sam stigao u Mostar, nakon tri i pol sata, rekoh nikad više.