Puno sam puta prošao vlakom Budimpešta-Pecs-Osijek-Doboj-Zenica-Sarajevo-Mostar. Put je znao biti pravi šou što neko reče, ali je znao imati svojih draži. Upoznaš svakakvih ljudi.

Najveći problem su granice. Da nije njih put bi bio puno kraći i ugodniji. Mijenjanje lokomotiva u Doboju - koja svinjarija. Policija se ponaša kao da si došao u drugu državu. Vlak bi u Sarajevo dolazio uglavnom na vrijeme, a onda do Mostara kasnio po sat vremena bez ikakvog razloga. I još kad naletiš na rekonstrukciju pruge, prebacivanje u autobus...Uglavnom put za one koji imaju vremena i živaca, ali sam upoznao dosta ljudi iz Evrope koji su s namjerom išli vlakom prema moru upravo zbog ljepote koja se može doživjeti kroz kanjon Neretve. Smiješno mi ih je bilo gledati i slušati kako se čude. Tako me jedan mladić iz Švedske pitao je li u blizini nuklearna elektrana (!) jer nikako nije mogao skužiti kako rijeka (Neretva) može biti tako modrozelena.